- Nije važno što se prevodi, već kako se to čini, rekao je Silvio Forza, čelni čovjek Edita, na tribini posvećenoj prevođenju Magrisovih djela koja je upriličena u subotu navečer u pulskoj Zajednici Talijana, a u sastavu Sa(n)jma knjige u Istri.
O djelu velikog talijanskog književnika, germanista i kolumnista govorila je njegova prevoditeljica na hrvatski Ljiljana Avirović te Nenad Popović u ime izdavača Durieuxa.
Claudio Magris tom je prilikom rekao da su on i Avirović koautori u prijevodima, da to više nisu samo njegove knjige, već njihove.
- Prevođenje znači ponovno kreiranje svijeta, nije to poput pisanja obavijesti "trgovina radi do 18 sati", kada treba doslovno i bukvalno prenijeti informaciju. Razmislimo samo koliko su međusobno različiti jezici i dijalekti, i koliko ih ima na svijetu. Svaki jezik ima drukčiju sintaksu, članove, padeže, drukčije prijedloge, u nekim jezicima jedna boja označava radost, a u drugima veliku tugu. Zbog toga je potreban veliki rad i trud, znanje, koncentracija i umijeće, a Ljiljana Avirović to majstorski čini. Mi uvijek u četiri oka, budući da živimo u Trstu, govorimo o dilemama vezanim za prevođenje, tražimo rješenja. Kod prijevoda je vrlo važan ritam, prevesti knjigu znači prevesti glazbu. Primjerice, ja ne znam hrvatski, a Ljiljana mi je pročitala jedan kratak ulomak iz jedne moje knjige i ja sam po glazbi tih proznih rečenica dokučio o kojoj je knjizi riječ, kazao je Magris.
Avirović je kazala da treba postojati ljubav između prevoditelja i djela koje prevodi, jer ponekada se iz prijevoda, iako je riječ o vrhunskom prevoditelju, vidi da mu određeno djelo nije leglo.
Popović je naglasio veliku ulogu Ljiljane Avirović kao mosta među dvjema kulturama te njezin izvrstan rad, a Silvio Forza moderirao je raspravu vrlo konstruktivno, uz obilje zanimljivih primjera.
Supruga Claudija Magrisa Jole Zanetti predstavila je u subotu poslijepodne u Crvenoj dvorani Doma hrvatskih branitelja hrvatski prijevod svoje knjige "Racconti sgradevoli", koju je Ljiljana Avirović za Durieux prevela kao "Odvratne priče".
Popović je za ovu knjigu rekao da je riječ o najradikalnijoj prozi koju je ikada pročitao, i da su to prije strašne negoli odvratne priče. Autorica tu prikazuje, naglasio je Popović, duševnu ljudsku stranu krajnje boli.
- Tu knjigu sam počela pisati bez kakvog plana, projekta, to su kratke priče koje su bolne i predstavljaju tamnu stranu života, odnosno mračnu stranu gubitnika. Nisam htjela iznositi neku filozofiju života ili o životu, već samo predstaviti jednu njegovu stranu, kazala je Zanetti. (V. BEGIĆ)