Kada nakon petnaest godina izlaganja i na 47. po redu izložbi onog najboljeg i najznačajnijeg iz hrvatske moderne u Galeriji Adris dođe opus slikara koji je i najzastupljeniji svojim radovima, kao što je to sada slučaj s dubrovačkim slikarom Antunom Masleom (1919. – 1967.) kojega predstavljaju njegova 42 rada, onda zasigurno to nešto mora značiti.
U najmanju ruku, kako je to istakao kustos izložbe i povjesničar umjetnosti Igor Zidić, da ispred sebe imamo slikara koji nas je zarana napustio, u zenitu svog stvaralaštva, a da danas o prerano zaboravljenom slikaru govore njegova djela možda i prekasno, ali nikada i kasno, te ga otkrivaju publici koja se u čudu pita tko je on zapravo.
- Biti majstor iz Dubrovnika, Splita, Pule, Rijeke… već u startu znači odrediti vas na onu marginu iz koje se teže dolazi u vrhove mainstrima, gdje vladaju pravila tko bliži galerijama i metropolizaciji kulturnih kretanja, taj već u startu zauzima bolju poziciju. Masle spada u taj red slikara koji je toga svjestan, ali iako đak velikih učitelja Tartaglije i Becića, odabire put istinske skromnosti u svom stvaralačkom duhu, koji traje tek dvadeset i tri godine, ili kako bi sam rekao da dok god je dijete dotle je živ. Slika iz srca i zadivljuje svojom skromnošću dok uči djecu likovnosti pitajući se zašto mu Bog nije podario, eto, bar malo više talenta. A kao što danas vidimo i što njegova djela svjedoče itekako ga je imao i ostavio je traga na slikama koje su mnogi baš zbog te svoje dječje razigranosti i naivnosti pokušavali strpati u naivno slikarstvo, a trebao nam je biti uzorom, ističe Zidić.
- Baš suprotno, Masle se mijenja: njegova je duhovna matrica uvijek ista, ali se u mnogim pojedinostima može uočiti akumulacija novih znanja, odnosno proširenje fundusa informacija o suvremenim likovnim nastojanjima, obogaćivanje - kojiput ogrubljivanje - izražajnih sredstava i sve učestalije prožimanje slikarskih tema i sadržaja implicitnom fantazmagoričnošću (da eksplicitne manifestacije i ne spominjemo).
To su Maslina razlikovna svojstva u odmjeravanju s naivom: sloboda duha i ruke, kojoj kriterij nisu skepsa odraslih, nego iskrenost djece. Ni jedan naivni slikar ne bi htio da mu slika podsjeća na rad neukog seoskog djeteta; oni slikajući grade i svoju (naivnu) hijerarhiju, dok Masle ignorira i samu ideju hijerarhije. On je, nedvojbeno, čak i kad to ne zna, moderniji duh» zapisao je Zidić u katalogu izložbe.
Radovi za ovaj postav dolaze iz Moderne galerije u Zagrebu, koja je s Galerijom Adris i nositelj ovog projekta, iz obiteljskog opusa kćeri Dolores i Brigite, koje su i nazočile otvaranju izložbe, te galerija iz Zagreba, Splita, Rijeke, Dubrovnika, kao i privatnih zbirki.
Posjetitelji će tako imati prigodu, između ostalih, vidjeti: Autoportret (1967.) - inače zaštitni znak ovih izložbi na naslovnicama kataloga – ali i karakterističan po tome što si je sam Masle docrtao brkove i bradu (kao Velasquez) koje inače nikada nije nosio; Žena (1950.), Bogomoljka (1958.), Mladenci (1966.), Raspeće (1966.) i mnoge druge slike.
U kratkom glazbenom programu nastupila je mlada rovinjska gitaristica Judita Vošćon, već nekoliko puta stalna pratilja ovih izložbi, a koja se uskoro sprema u New York na daljnje školovanje i usavršavanje. Izložba ostaje otvorena do 1. rujna, a može se pogledati svakodnevno od 19 do 23 sata, uz slobodan ulaz. (Mate ĆURIĆ)