U Beogradu je u nedjelju u 87. godini preminuo Stjepan Bobek, jedan od
najboljih reprezentativaca bivše države ciji je nogometni uspon poceo u
zagrebackom Gradanskom, a nastavio se u beogradskom Partizanu.
Bobeka su smatrali jednim od najboljih hrvatskih nogometaša svih
vremena, a bio je iznimno maštovit i elegantan napadac. Za
reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 63 puta i postigao je rekordnih
38 golova. Nastupio je na dva SP-a (1950. i 1954.), a na Olimpijskim
igrama 1948. u Londonu i 1952. u Helsinkiju osvojio je srebrne medalje.
Bobek je roden 3. prosinca 1923. u Zagrebu, a nogometom se
poceo baviti u Derbyju iz zagrebackoga Trnja. Potom je igrao za Zagreb
(1938.-42.), Licanin (1942.-44.) i Gradanski (1944.-45.).
Nakon II.
svjetskog rata s vecom skupinom istaknutih zagrebackih nogometaša
pristupio je beogradskom Partizanu ciji je dres nosio 13 godina. Za
Partizan je odigrao 468 utakmica i postigao 403 gola, a 1995. je
proglašen za najboljeg nogometaša tog kluba svih vremena. U karijeri je
popularni Štef zabio više od tisucu pogodaka.
"Žao mi je što nikada nisam igrao za Dinamo. Pa, ja sam
Zagrepcanin, ali ne mogu reci ni jednu lošu rijec o Partizanu. Uvijek mi
je bilo teško igrati protiv Dinama, kluba iz moga grada.
Zagrebu sam
ostao nogometno dužan, ali uvijek pamtim dvije utakmice za
reprezentacije Zagreba, kao gost 1948., kada smo svladali
reprezentaciju Praga, i godinu kasnije, kada smo s cak 5:2 nadvisili
reprezentaciju Beca. Bio sam proglašavan najboljim igracem. Volim se
sjecati tih utakmica," kazao je Bobek u jednom od posljednjih intervjua.
Po završetku igracke karijere trenirao je Partizan, Dinamo, Vardar,
Galeniku, varšavsku Legiju, Panathinaikos i Olympiakos i Esperancu.
Posljednjih nekoliko godina živio je u Domu umirovljenika u Šumatovcu.