Nobelovac Dario Fo, talijanski dramski pisac, scenograf, redatelj, glumac, i aktivist umro je u četvrtak u 91. godini, izvijestila je talijanska vlada.
Fo, poznat po političkim satirama poput "Slučajne smrti jednog anarhista" i "Nećemo platiti! Nećemo platiti!" dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1997. godine. Autor je oko 70 predstava, a njegov subverzivni humor priskrbio mu je kultni status.
Dario Fo, koji je umro na sam dan dodjele Nobelove nagrade za književnost, bio je hvaljeni satiričar, antikonformist, trn u oku i crkvi i državi. Fo je bio jedan od najinovativnijih talijanskih autora, protivnik konformizma, čiju oštricu nije smekšala ni Nobelova nagrada, a njegova ga je predanost političkim i društvenim pitanjima često dovodila pred sud, te uzrokovala brojne kontroverze s vlašću, policijom, cenzorima, medijima, pa čak i Vatikanom.
Osvajao srca Talijana, običnih malih ljudi
Zajedno sa svojom muzom i suprugom Francom Rame, glumicom i aktivisticom s kojem je bio u braku od 1954. pa do njezine smrti 2013. u dobi od 83 godine, Fo je svojim djelima, koje karakterizira apsurdna mješavina lokalnih dijalekata, latinskih fraza i književnih citata, isporučenih u kombinaciji smijeha i ozbiljnosti osvajao srca Talijana, običnih malih ljudi.
Deklarirani ljevičar i jedna od vodećih figura farse i političke satire u kazalištu 20. stoljeća, Fo je najpoznatiji po svojim djelima "Ne plaćamo, ne plaćamo" i "Slučajna smrt jednog anarhista", temeljena na istinitoj priči o radniku na željeznici koji je poginuo skokom s četvrtog kata policijske postaje u Milanu, gdje je bio na ispitivanju. Policija je tvrdila da je riječ o samoubojstvu, dok je Fo sugerirao kako je ispitanik ubijen. Drama je praizvedena 1970. u Milanu, i od tada su je vidjeli gledatelji u više od 40 zemalja svijeta.
Važnija su mu djela još "Prst u oko", "Sedma zapovijed, kradi malo manje", "Cijela kuća, krevet, crkva", "Radnik poznaje 300 riječi a gazda 1000 – zato je on gazda", "Čovjek gol i čovjek u fraku", "Vrag sa sisama" i druga.
"Smrću Darija Foa, Italija je izgubila jednoga od velikana svojega kazališta, kulture i života. Njegova satirička djela, istraživanja, kazališni radovi i višestrane umjetničke aktivnosti ostavština su koju je taj veliki Talijan ostavio svijetu", kazao je talijanski premijer Matteo Renzi.
Subverzivni humor priskrbio mu je kultni status, ali ga je također često dovodio u neprilike, navlačeći mu na vrat talijanski establishment, te dovodeći do čestih zabrana izvođenja njegovih djela u kazalištu i na televiziji.
Izvanredno ozbiljan satiričar slojevita opusa
Fo je posebnu kontroverzu izazvao 1969. svojim djelom "Misterij Buffo" (Smiješni misterij), u kojemu prenosi kršćansko evanđelje u improviziranoj formi, koje je tada sam Papa osudio zbog "skrnavljenja talijanskih vjerskih osjećaja".
Njegova drama iz 2003. "Dvoglava anomalija", usmjerena protiv tadašnjeg premijera Silvija Berlusconija, rasprodana je u kazalištu ali je na televiziji cenzurirana nakon pritužbe jednog od Berslusconijevih pomoćnika.
Kao uvjerenome ljevičaru, Fou je 1980. odbijen zahtjev za američku vizu zbog njegova članstva u organizaciji "Soccorso Rosso" (Crvena pomoć), koja podržava zatvorenike.
Vatikan je 1997. s užasom reagirao na dodjelu Nobela Fou, a vatikanski list L'Osservatore Romano komentirao je kako je dodijeliti tu nagradu "autoru upitnih djela, posve nezamislivo".
No, švedska ga je akademija ocijenila kao "izvanredno ozbiljnoga satiričara slojevita opusa". "Kroz mješavinu smijeha i ozbiljnosti, on nam otvara oči prema izopačenostima i nepravdama u društvu, ali i široj povijesnoj perspektivi unutar koje ih se može sagledati", obrazloženje je nagrade.
"Njegova nezavisnost i pronicljivost nagnali su ga na poduzimanje velikih rizika, čije posljedice osjeća istodobno s proživljavanjem golemog odaziva sa svih strana", dodaje se u obrazloženju.
Rođen u malome gradu u Lombardiji na sjeveru Italije 1926., Fo je djetinjstvo proveo prateći oca, glumca amatera koji je radio na željeznici, te upijajući oralne tradicije prenošenja narodnih priča po tavernama i gradskim trgovima. Narativne je tehnike naučio od djeda, poljoprivrednika koji je kupce privlačio putujući zemljom i prepričavajući satiričke anegdote o lokalnim novitetima. Kao student, bio je unovačen u vojsku fašističkog diktatora Benita Mussolinija, ali je uspio pobjeći i sakriti se na jednome tavanu proveo posljednjih nekoliko mjeseci rata.
Fo je prije 12 dana hospitaliziran u Milanu zbog problema s plućima. (Hina)