U ponedjeljak je u Puli preminuo Martin Bizjak, akademski slikar, likovni pedagog i kulturni djelatnik. Rođen je 1929. u Hrastniku (Slovenija). U Ljubljani je 1957. diplomirao na Akademiji za likovne umjetnosti. Iste godine preselio se u Pulu gdje je djelovao kao likovni pedagog te je 1962. na poziv načelnika za prosvjetu Općine Pula osnovao referadu za kulturu. Bio je vrlo angažiran oko rješavanja dugogodišnjeg problema preseljenja Naučne biblioteke (danas Sveučilišna knjižnica) u današnju zgradu. Suosnivač je filmskog kluba Jelen. Zalagao se za zadržavanje kvalitetnijih kadrova u Puli.
Angažirani intelektualac
Bio je suosnivač Društva za književnost i umjetnost i promotor izdavanja Istre, časopisa za kulturu. Sudjelovao je u pripremi prve pulske fotomonografije. Godine 1966. prešao je u Radničko sveučilište "Jurica Kalc" u kojem je oformio referadu za kulturno i estetsko obrazovanje za različita područja: film, književnost, likovna i multimedijalna umjetnost, kazalište. U njegovim kulturnim programima pojavljivali su se istaknutiji istarski intelektualci (Josip Percan, Ivo Erman, Herman Buršić, Slavko Zlatić).
Pomagao je brojnim kolegama u organiziranju samostalnih izložbi, a 1970. je sudjelovao u otvaranju Izložbenog salona, prvoga prostora namijenjenog likovnosti, putem kojeg je, između ostalih, surađivao i s Boškom Obradovićem. Otkupom umjetničkih djela postavio je temelj za ono što je kasnije imenovano Fundusom Grada Pule. Uključen je u reorganizaciju Filmskoga festivala (1974.) kad je uprava preseljena u Pulu gdje je osnovana i radna organizacija čiji je direktor bio 1975.-1984. Jedan je od inicijatora obnove Istarskog narodnog kazališta.
Godine 1984. prešao je u Nacionalni park Brijuni gdje je utemeljio keramičku radionicu i organizirao arhivsku građu. Prvu samostalnu izložbu slika priredio je 1987. te je postao prvim predsjednikom HDLU-a Istre. Nakon umirovljenja intenzivno se bavio slikarstvom izlažući samostalno u Zagrebu, Puli, Kumrovcu, Pazinu, Buzetu, Labinu, Rovinju, Mariboru, Ljubljani, Bledu, Ptuju, Zagorju i drugdje.
Uz niz priznanja struke dobitnik je nagrade "Dr. Mijo Mirković" i jugoslavenskog Ordena rada sa srebrnim vijencem.
"Što se pak mog rada tiče, crtao sam mnogo u srednjoj školi i na akademiji. Premda sam u svom kasnijem radu crtež koristio uglavnom kao pripremu za sliku, uvijek sam ga cijenio i uvažavao kao samosvojnu i samostalnu likovnu disciplinu. Onda je neke godine naišla naročito oštra zima pa sam atelje morao zamijeniti dnevnim boravkom. Da bih poštedio ukućane i sebe neprestanog seljenja slikarskog pribora, počeo sam risati zbog štednje na bilo kakav papir. Nastala je tako moja prva zbirka samostalnog crteža. Pa je kasnije došao period mojih čestih bivanja po bolnicama. I tu sam mnogo crtao da bih si skratio vrijeme, a ponekad i zaboravio na bolove. Stečenu sam naviku "produžio" kući u vrijeme mojih oporavaka. A što sam crtao, što je sadržavalo moje tematsko crtačko područje? Ljudska figura - naga ili obučena, pokoji pejzaž ili "mrtva priroda". Obučena figura, recimo, koliko god gubila od svoje elementarne vjerodostojnosti, dobro bi došla zbog svojih alternativnih vrijednosti. Posebno me uzbuđuje figura u pokretu zbog svoje skladne motoričnosti, gestualnosti i uvijek sigurne, premda ponekad delikatne uravnoteženosti", kazao je nedavno sam autor o svome stvaralaštvu.
Znanje i srčanost
Povjesničarka umjetnosti Gorka Ostojić Cvajner rekla je da je Bizjak ovome gradu poklonio svu svoju ljubav, požrtvovnost, hrabrost, inventivnost, bilo posrijedi osnivanje filmskog kluba "Jelen" i MAFAF-a, desetogodišnje vođenje pulskog filmskog festivala ili osnivanje pulskog Društva likovnih umjetnika.
- Štogod je radio, radio je sa znanjem, dignitetom, stavom, vizijom, srčanošću. Radio je to galantno, gospodski, nikad nije tražio ništa za sebe, kazala je Ostojić Cvajner.
"Njegovo slikarstvo je raspjevano i ne piše se intelektom nego srcem. Likovi, figure koje donosi prenose nam poruku da život treba voljeti. Koristi jake boje, koje privlače, i koje poručuju: igrajte se", kazala je prilikom otvorenja jedne njegove izložbe povjesničarka umjetnosti Kristina Tamara Franić. Bio je veliki prijatelj s mnogim umjetnicima.
Posljednji ispraćaj bit će u petak, 13. siječnja, u 14 sati na pulskom Gradskom groblju. (Vanesa BEGIĆ)