Hrvatski književnik i urednik nekoliko satiričko-humorističkih časopisa Pajo Kanižaj preminuo je u srijedu u 77. godini u Krapinskim Toplicama, izvijestilo je Društvo hrvatskih književnika.
Kanižaj je bio glavni urednik satiričko-humorističkih časopisa Paradoks, Paradoksi i Žalac, uređivao je humorističku rubriku u Studentskom listu (Semafor), Vjesniku i Večernjem listu, a na Hrvatskoj televiziji uređivao je zabavne emisije, humorističke i serije za djecu. Bio je i urednik umjetničkog programa.
Dobitnik je mnogih domaćih nagrada za humorističko-satiričko stvaralaštvo (Zlatno Kerempuhovo pero, Zlatna sirena) kao i prve nagrade na Međunarodnom festivalu humora u Italiji. U Tokiju je dobio nagradu za haiku.
Na Prvoj (i jedinoj) smotri poslijeratne kajkavske lirike "Samobor-71" nagrađen je Zlatnom lirom, a 2012. dobio je nagradu Dubravko Horvatić za poeziju. Mnogo pjesama mu je uglazbljeno, a neke su i nagrađivane (Vužgi, Hrvatski kraj, Moja domovina, Beat na moru). U Koprivnici je 2006. dobio nagradu za životno djelo.
Autor je nekoliko knjiga za odrasle kao što su: Na Golom otoku, Jedi bližnjega svoga, Naprijed u rikverc, Jedna stvar na p., Fris deinen Naechsten, Srhovi, I onda neš pil, Grebigrami i Autobiografia aforizmy ineizmy.
Među knjigama za djecu i mladež ističu se: Bila jednom jedna plava, Prsluk pucam, Šarabara, Zeleni brkovi, Zdrprmapan, Zapisi odraslog limača, Kad sam bio odrastao i Ta divna čudovišta.
Autor je i stihova za 42 slikovnice, mnoge kazališne predstave, radijske i televizijske emisije i dva cjelovečernja crtana filma.
Kao dramski pisac napisao je nekoliko kazališnih (E moj Gordane, Prvi cvjetni rat, Minica, Šarabara, Djevojčica i neman - prema priči I. B. Mažuranić), televizijskih (E moj Gordane, Guske koje nisu spasile Rim) i desetak radiodrama za djecu i radiokomedija od kojih su neke i nagrađivane. Napisao je i scenarij za cjelovečernji crtani film prema romanu Ivane Blić-Mažuranić Čudnovate zgode šegrata Hlapića.
Mjesto i vrijeme ispraćaja bit će objavljeno naknadno. (Hina)