Tužna vijest odjeknula je u nedjelju, 2. studenog predvečer ne samo istarskim, već i hrvatskim i svijetskim boćarskim krugovima. U 69. godini života prestalo je kucati srce Aleksandra Anuzra, najistaknutijeg boćarskog aktivista kojeg je Hrvatska ikada imala.
Anzur je rođen 2. ožujka 1946. u Previžu, malom selu u Općini Cerovlje. Sportom se počeo baviti 1960. još kao dječak u Cerovlju i Pazinu gdje se upoznao s boćanjem, a istim se sportom nastavio baviti i prigodom odlaska na školovanje u Pulu. Povratkom u Pazin 1971. ozbiljnije se počeo baviti organizacijom boćarskih turnira, a bio je i jedan od osnivača i prvi predsjednik Boćarskog kluba Ciglar u Cerovlju te 1975. osnivač Boćarskog saveza Pazin. Njegov stručni rad ubrzo je prepoznat, pa je tako 1976. postao član izvršnog odbora Boćarskog saveza Hrvatske, a 1977. i član Izvršnog odbora Boćarskog saveza Jugoslavije. U jednom mandatu, četiri je godine bio i predsjednik Hrvatskog boćarskog saveza. Aktivist međunarodne boćarske organizacije (FIB), točnije Sportske komisije postao je 1984., a 1989. izabran je u Izvršni odbor FIB-e u kojoj je od 2001. do 2009. obnašao funkciju glavnog tajnika, a od 2009. pa sve do svoje smrti i dopredsjednika FIB-e i člana Izvršnog odbora svjetske boćarske konfederacije (CMSB). U zadnjih 25 godina Anzur je bio FIB-ina najznačajnija osoba od povjerenja za razvoj boćanja u središnjoj i jugoistočnoj Europi, na prostoru istočno od Slovenije i Hrvatske, pa sve do Rusije. Bio je i jedan od 15-orice istarskih boćarskih aktivista koji su 11. ožujka 1993. u kolijevci istarskog boćanja Pazinu na osnivačkoj sjednici Skupštine utemeljili Istarski boćarski savez.
Od 1981. do 1990. bio je izbornik državne reprezentacije Jugoslavije u svim selekcijama, a osamostaljenjem Hrvatske preuzeo je i izborničko mjesto hrvatske reprezentacije. Pod njegovim su vodstvom osvojene tri seniorske i sedam juniorskih medalja na velikim službenim međunarodnim natjecanjima, od kojih su najblistavije prve zlatne medalje u povijesti za Hrvatsku na svjetskom i europskom prvenstvu koje je u talijanskom Saluzzu 1993 i u Zagrebu 1994. u preciznom izbijanju osvojio Dinko Beaković.
Praktički nije bilo značajnijeg boćarskog događaja u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslavniji u kojima važnu, često puta i glavnu organizacijsku ulogu nije imao Anzur. Posebno se pamti njegov ogroman doprinos blistavim organizacijama dvaju europskih prvenstava koja su održana u Pazinu, 1989. i 2012. godine.
Dobitnik je nagrada za životno djelo Zajednice sportskih udruga Grada Pazina (2010.) i Saveza sportova Istarske županije (2011.), priznanja za razvoj boćanja Hrvatskog boćarskog saveza (2001.) i Grada Pazina (2012.), "Zlatne boće" Boćarskog saveza Jugoslavije (1988.), te nagrade "Matija Ljubek" (2012.) najvišeg priznanja Hrvatskog olimpijskog odbora koje se dodjeljuje pojedincima za životno djelo u području sporta, u znak priznanja i časti za osobiti doprinos u sportu.
Anzur je po struci bio inženjer prometa i veliki dio profesionalne karijere proveo je radeći na rukovodećim mjestima u Bina-Istri u kojoj je dočekao i mirovinu.
Posljednji ispraćaj Aleksandra Anuzra biti će u utorak, 4. studenog 2014. godine u Cerovlju, a vrijeme ispraćaja biti će objavljeno naknadno. (Izvor: Istarski boćarski savez)