Svakom ljubitelju dobre glazbe, a posebno obožavateljima Tamare Obrovac, velik je privilegij predstavljao već i poziv na koncert na kojem će jedinstvena glazbenica predstaviti isključivo novi, konceptualno zaokružen glazbeni materijal, bez ijednog sidra u dosadašnjem opusu, bez dodvoravanja publici poznatom skladbom, starim hitom.
Dojmljivo
Dvostruko zadovoljstvo nagovještavala je činjenica da je svježi autorski materijal Tamara namjenski napisala za novoformirani kvartet TransAdriatic quartet koji, uz nju i njenog dugogodišnjeg suradnika, bubnjara Krunoslava Levačića, čine dvojica renomiranih predstavnika suvremene talijanske jazz scene - pijanist Stefano Battaglia i kontrabasist Salvatore Maiore. Nakon Kopra i Rovinja prije par dana, preksinoćni koncert na Maloj sceni istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula, bio im je tek treći zajednički nastup na sceni.
U cjelini i u dijelovima bio je to profinjen, prisan, nehermetičan, nepretenciozan, ali koncepcijski beskompromisan i homogen nastup s pretežito elegičnim, tužnim, nježnim skladbama, uz par strastvenih dinamičnijih pa i plesnih digresija - "Istra nu!", poletna "Dvi divojke" te "Trukinja". U potonjoj je dojmljiva bila jednaka i istodobna dionica glasa i klavira.
Jednostavnijim, itekako vrsnim melodičnim aranžmanima istaknuo se pijanist Stefano Battaglia, jedan od najznačajnijih internacionalno poznatih talijanskih pijanista koji je snimio puno ploča i za najuglednije izdavačke kuće poput ECM-a i Universala. Nenametljiv, a itekako prisutan i zaslužan za sjajnu atmosferu i pritajeni groove bio je kontrabastist Salvatore Maiore, dok je skladu instrumentalnog trija bitno doprinio i bubnjar Kruno Levačić. I on je u službi cjelokupne atmosfere bio suzdržaniji, no istodobno prezentan i ritmički slojevit.
Jedan od najboljih trenutaka koncerta svakako je bila sugestivna izvedba dirljive pjesme Ilije galeota iz Nazorove priče "Veli Jože" (koji u oluji, polomljenih nogu i strgnute duše, poziva galebe: 'poletite dole k jugu, ter moju pozdrav'te majku! More, more sinje'). Sastav je kreirao iznimnu filmičnu atmosferu dostojnu pjesme, stvorivši impresivne organske efekte.
Istraživanje
Lijepo je zvučala i uvodna "Spi, lipi sin moj, spi" (bar tako glasi refren), kao i sjetna "Niki drugi svit" (za ruku me čapaj, pod nebo popeljaj, tamo kamo tići kantaju, tamo kadi dica se igraju, tamo kadi niš ne pensaju…niki drugi svit, drugi svit…).
Homogena s njom zvučala je melodična a transcedentalna "Mriž zvizdami", obilježena senzibilnim klavirskim solom, a ovu je pjesmu Tamara kreirala nadahnuta filmom "Interstellar".
U zanimljivom odmaku od Istre, Tamara je istražujući žensko ojkanje iz Dalmatinske zagore za potrebe predstave Mate Matišića "Ljudi od voska" obradila pjesmu "Slavuj piva". Autohtono ojkanje preksinoć je u Tamarinoj izvedbi zvučalo kompatibilno istarskom tradicijskom izričaju, a tijekom pjesme zaživjela su i ozračja drugih mediteranskih krajeva, pa tako i tračak Andaluzije. Nakon zasluženog bisa, kada su izveli "Jednu suzu sjajnu", Tamara i njen TransAdriatic quartet ispraćen je dugim pljeskom zadovoljne publike. (Zoran ANGELESKI)