Premijera predstave Ive Štivičića "Shakespeare u Kremlju" Kazališta Ulysses i Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada, u režiji Lenke Udovički održana je sinoć u tvrđavi Minor na Malom Brijunu. Ovo je druga predstava s kojom se Štivičić predstavlja na Brijunima, a ako se u "Pijanoj noći 1918" autor sukobio sa svojom trajnom opsesijom Krležom, u novoj je predstavi na inventivan i uspjeli način spojio Williama Shakespearea i staljinizam.
Radnja predstave vodi nas u Kremlj u zadnjim danima vladavine Gazde (u predstavi nikad spomenutog Josifa Visarionoviča Staljina kojeg tumači Boris Isaković) i cijele njegove svite. Gazda poručuje da se želi povući i u Kremlju nastaje panika. Tko će zamijeniti Gazdu, kome se sada treba ulizivati, tko je siguran, a tko nije…
Gazda osjeća kraj svoje vladavine i želja mu je ponovo popričati s glumcem Timofejem (Dragan Mićanović) kojeg je šef Politbiroa Lavrentije (neodoljivo komičan Ozren Grabarić) prije tri godine, nakon jednog sitnog incidenta, deportirao u Sibir. Glavni lik predstave nije sam Gazda, već prevrtljiv Lavrentije koji je komična i nakaradna slika i prilika svega što je u staljinizmu bilo nehumano i bezdušno.
Lavrentije je ulizica prve klase, a ostale ulizice oko njega s pravom ga se boje. Jedna njegova riječ i "neprijatelj naroda" naći će se pred sjevernim zidom gdje će biti strijeljan. Lavrentije je prvoklasni gad i kukavica, a mada nije intrigant poput Shakespeareovog Iaga iz "Otela", njegove spletke uvelike podsjećaju na ovog potonjeg.
Štivičić je svoju predstavu o opčinjenosti ruske kulture engleskim bardom začinio s brojnim šekspirijanskim poveznicama, a osim spomenutog "Otela", nije bilo teško pronaći poveznice i s "Hamletom", "Macbethom" i ponajviše "Richardom III.". Za razliku od Richarda III. Gazda ne bi mijenjao svoje carstvo za konja, no baš kao i u "Macbethu" tijekom sastanka sa svitom na sceni se pojavljuje osuđeni Sudac (šerbedžijanski "nabrijan" Svetozar Cvetković) koji poput Banquovog duha upire prstom na svoje krvnike.
U jednoj od završnih scena Štivičić nas podsjeća na "Hamleta" jer glumac Timofej Gazdi priređuje predstavu kojom ga neizravno podsjeća na krvničke odluke njega i njegove svite. Dok se svi dodvoravaju i ulizuju Gazdi, paradoksalno je da će jedan glumac, navikao na recitiranje laži (jer što su dramska djela nego inscenirane uvjerljive neistine) biti jedini koji će se usuditi progovoriti istinu. Predstava završava projekcijama u kojima vidimo pad Berlinskog zida koji je (barem simbolički) označio pad komunizma, ali i snimke aktualnih "zviždača istine" – Juliana Assangea i Edwarda Snowdena.
Štivičićev tekst nije bez mana, a tijekom predstave prečesto se postavlja pitanje gledamo li satiru, farsu, komediju, tragediju ili povijesnu dramu. Žanrovsko preskakanje ponekad je uspješno, no ima trenutaka u kojima farsa nalikuje na tragediju, a tragedija zvuči neodoljivo komično, no to može biti i krivnja glumaca koji se ne uspijevaju baš uvijek snaći u tim zahtjevnim tekstualnim vratolomijama.
Režija Lenke Udovički je funkcionalna i nepretenciozna, a scenska rješenja Bjanke Adžić Ursulov (koja je ujedno i kostimografkinja) su evokativna i precizna. Glazba i dizajn zvuka koje potpisuju Nigel Osbourne i Davor Rocco inspiraciju crpi iz Alexandera Mosolova, Arsenyja Avraamova i etničke glazbe zemalja bivšeg SSSR-a.
Osim spomenutih glumaca uloge su u "Shakespeareu u Kremlju" ostvarili i Jasna Đuričić, Bojan Dimitrijević, Filip Đurić, Jadranka Đokić, Katarina Bistrović Darvaš, Nenad Pećinar, Filip Nola, Miroslav Fabri, Marko Marković, Igor Pavlović, Stefan Trifunović, Milan Kovačević, Draginja Voganjac, Mladen Vasary, Radoje Čupić i Jovan Živanović.
Dramaturginja je Tena Štivičić, a koreografiju potpisuje Staša Zurovac. Dizajn svjetla je rad Andreja Hajdinjaka, dok je video realizirao Igor Crnković. Majstorica šminke i frizure je Marija-Maca Bingula, producentica je Elizabeta Fabri, a inspicijent i sufler je Srđan Stojnović.
Premijera "Shakespearea u Kremlju" privukla je brojnu publiku koja se nakon predstave mogla okrijepiti na tradicionalnom domjenku. Na predstavi su bili prisutni i brojni ljudi iz javnog života poput poduzetnika Danka Končara, filmaša Rajka Grlića i Igora Mirkovića, spisateljice Daše Drndić i ravnateljice Istarskog narodnog kazališta Gordane Jeromela Kaić. Predstava na Malom Brijunu igrat će svakog dana do 11. kolovoza. (Boris VINCEK)