Petero ljudi bježi u prirodu gdje započinje "nešto veliko". Tako počinje priča plesne predstave "Istovremeno drugi" koja je premijeru imala večeras, na maloj sceni Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula. Snage su opet ujedinili Matija Ferlin, koji je redatelj i koreograf predstave te potpisuje njen koncept i u njoj pleše, te Jasna Žmak kao autorica teksta. Ansambl predstave čine i Claudia Fancello, Liz Kinoshita, Roberta Milevoj i Tomislav Feller.
Iako se ovo s jedne strane, donekle, može promatrati kao prednastavak prošlogodišnjih "Samica", ova predstava je manje hermetična i puno razumljivija, baš kao što je dramaturginja Žmak i najavila. To i dalje ne znači da je predstava jednostavna i da je Ferlin odustao od eksperimentiranja, naprotiv. "Istovremeno drugi" opet traži gledatelje koji su spremni otkrivati stvari koje u priči nisu izrečene, gledatelje koji razumiju i vole ples, kojima su jednako važni forma i sadržaj. Puno više od "Samica", ovdje je uočljiv utjecaj završnog dijela Bradburyjevog romana "Fahrenheit 451" i odlične Truffautove ekranizacije, no Žmak odlazi i korak dalje od sudbine protagonista u Bradburyjevoj antiutopiji pa predstava ima prilično optimističan kraj. Neimenovane protagoniste vatra će potjerati iz šumice i spaliti sve što su donijeli, ali oni će pronaći novu, neistraženu granicu. Opet, ako su "Samice" mogući nastavak ove priče, onda je taj optimizam nesiguran pojam, ali tu puštamo svakom gledatelju i gledateljici da interpretira. No, unatoč "Samicama" koje smo prije godinu dana gledali u ovom kazalištu pa znamo kako ide njihova priča, predstava "Istovremeno drugi" djelovala je na nas dovoljno motivirajuće.
Predstava je na engleskom, a dok Ana Buljan čita tekst u kojem se opisuje što se događa s protagonistima, Marko Cindrić čita njihove replike i govori umjesto njih. Zanimljivo je da su te rečenice snimljene te dok ih Buljan i Cindrić čitaju sasvim se jasno čuje šuštanje papira s kojeg ih čitaju. Scenom dominira reprodukcija slike "Gladni lav baca se na antilopu" francuskog postimpresionista Henrija Rousseaua, što u startu sugerira na to da ta priroda u kojoj je petero protagonista odlučilo sagraditi novu civilizaciju neće biti toliko blagonaklona te da će prije ili poslije pokazati svoju ćudljivu narav.
No, predstava nije nipošto mračna. Dapače, autori kroz nju iskazuju veliku vjeru u individualizam i spremnost da se jedinka ili mala grupa individualaca odvoji od gomile i započne novi život. Likovi vjeruju u ono što rade i unatoč izoliranosti od društva ne napušta ih volja za životom i osobnim napretkom, a "Istovremeno drugi" sugerira i da je važno osluškivati prirodu i poštovati je.
Posebno nam je bio zanimljiv dio u kojem se objašnjava da su glavni likovi pobjegli iz svijeta u kojem nije bilo knjižnica, a ni knjiga te sada napamet uče one koje su uspjeli spasiti i postaju hodajuće knjige. Opet je to jasno prizivanje "Fahrenheita", ali i nikad suvišni podsjetnik da živimo u svijetu gdje znanje i kultura sve više gube na vrijednosti i utjecaju.
Scenu je oblikovao Mauricio Ferlin, glazbu kreirao Colin Stetson iz Constellation Recordsa, dok se kao savjetnik pojavljuje Goran Ferčec. Predstava je nastala u produkciji Instituta Emanat iz Ljubljane i koprodukciji INK-a te Cankarjevog doma iz Ljubljane.
Repriza je u petak u 20 sati. (M. RADIĆ; snimio M. ANGELINI)