Nova produkcija pulskog kazališta Dr. Inat, predstava "Dvoličnost" u režiji Vladimira Butkovića igrala je u četvrtak i petak u Društvenom centru Rojc. Ova predstava o preljubu, ubojstvu, ludilu i samoubojstvu svoje izvorište nalazi u čuvenom Zolinom naturalističkom romanu "Therese Raquen".
Naslovna dvoličnost odnosi se na likove koji se prikazuju za ono što nisu - pošteni i čedni, a to je u predstavi iskorišteno kao jasan opis bitke između skrivenih intencija i lažne fasade. "Therese Raquen" je tragična priča o ljubavnicima Theresi i Laurentu koji ubiju njenog muža Camillea. Ljubavnike proganja duh utopljenog Camillea koji ih dovodi do ludila i u konačnici samoubojstva.
Predstava "Dvoličnost" fokusirana je na toj potki, a likovi na sceni imaju svoje dvojnike koji okreću leđa publici i čije lice se može vidjeti u zrcalu postavljenom na samom dnu scene. Nakon uvodne scene u kojima sve glumice plesnim pokretima simuliraju putenost Butković im podjeli kravate i suknje te im dodjeli uloge. Na sceni se potom izmjenjuju borbe dvojnika i međusobni sukobi među likovima sve do završne scene samoubojstva koja je vrlo suptilno prikazana.
"Dvoličnost" je uspjela predstava koja ne zahtjeva prethodno poznavanje radnje za uživanje u njenoj jačini. Upravo su snažne emocije i unutarnja (i vanjska) previranja likova ono što je Butković stavio na scenu i što gledanje predstave čini intenzivnim iskustvom. U tom smislu redatelj kome je ovo prvijenac uspio je zadržati prepoznatljiv Inatovski rukopis - natukni, pokaži, ali nemoj sve otkriti - uz dobro osmišljene i jasne elemente tjelesnog i neverbalnog kazališta.
Butković nije imao lak posao jer osim što je to njegov kazališni prvijenac na raspolaganju je imao čak pet glumica kojima je ovo prva predstava u životu: Ana Jovanović, Noela Alić, Valentina Bekina, Mateja Sponza i Dora Brkarić. Njima se pridružuju iskusnija Sabina Aličić i sam Butković dok je mentor predstave bio Branko Sušac. Predstava snagu crpi iz glazbe i tona koje potpisuje Marko Jovanović i koji tu glazbenu i zvučnu kulisu montira u realnom vremenu dajući ritam ili pak prateći ritam glumaca te iz svjetla koja je osmislio Marko Bolković i koja su nenametljiva i u potpunosti u službi radnje. (Boris VINCEK, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)