Prekretnica u slikarstvu Tee Bičić

Tea Bičić (R. SELAN)
Tea Bičić (R. SELAN)

Tea Bičić, akademska likovna umjetnica, od sinoć gostuje u Gradskoj galeriji u Labinu s ciklusom slika pod nazivom "Light Night".

Izložbu je otvorio gradonačelnik Tulio Demetlika, a uvodne riječi o izloženim radovima dali su Vedran Kos, kustos Narodnog muzeja u ulozi voditelja galerije, i Robert Pauletta, akademski likovni umjetnik, koji je napisao predgovor kataloga izložbe. Kos je autoricu predstavio kao jednu od najtalentiranijih i najaktivnijih mlađih likovnih umjetnica u gradu, koja se istaknula u zemlji i inozemstvu, a Pauletta je naglasio da nije ni likovni kritičar, ni povjesničar umjetnosti, pa je njegovo viđenje subjektivno i "insajdersko". Međutim, ono u čemu se vi slažu, pa i sama autorica, jest da je predstavljena neka nova Tea Bičić.    

- Početkom godine počela sam istraživati neke nove boje i nove motive. Počelo je s idejom da idem direktno van, u ambijent. Htjela sam naslikati mir, mir koji nas obuzima kada gledamo stabla. Ali tu ideju stabla i kolorita na stablima trebalo je primijeniti na galeriju i onda se ideja iz ambijenta vratila u galeriju i u njoj spustila i smirila, kazala nam je Bičić u razgovoru.

Nešto od ambijenta ipak je prisutno u galeriji, a to je instalacija obojanog pruća. Autorica kaže da je to odraz njenog dvojnog stvaralaštva - uvijek mora raditi više stvari odjednom. Tako trenutačno ima izložbu radova u slovenskoj Sevnici, koji nemaju ništa zajedničko s izloženima u rodnom gradu. A o njima kaže da kontinuitet s dosadašnjima zadržavaju možda samo u formatu. Novi je kolorit - pastelne, umirujuće boje, gesta koja se smirila te figuracija.

Pauletta će reći da su prijašnji autoričini slikarski postupci sublimirano sadržani kao potka jedne nove, manje eksplicitne i demonstrativne tehnike, ali istovremeno je narasla njihova perciptivna zahtjevnost jer nude višeznačna i višeslojna iščitavanja.

Uočava veću referenciju na krajolik, protočnost i akvarelnost, ali ključni pojmovi, "materia prima" umjetničinog rada vrijede i dalje, a to su kolorit, gesta, podsvijest, kontemplacija, Mediteran, akcija, senzibilitet, varijacija, energičnost, fizis, eros, ritual, memorija, čempres, turbulentno, percepcija, opreka emotivno - misaono, avantura, Venecija, ekspresivno, hedonizam, sugestivno, dinamično i materničnost.   

- Stvarnost je konsenzualna baš kao i naše poimanje umjetnosti i upravo kao što svaki naslikani prizor poput koprene krije sve one druge neobjavljene, tako i umjetničke prakse poništavaju ili prekrivaju ono što nas do nedavna definiralo. Govoriti danas i imaginativnom, oniričko, orfičkom ili somnabulističkom postaje izlišnim, kao što izlišnim bivaju mnogi aspekti nape vlastite ontologije. Umjetnost nam danas, osim u iznimnim slučajevima, izgubivši vlastito biće i bit podastire jalove rezultate. Vjerujem da Tea ne pristaje na te činjenice. Štoviše, arogantna spram kritike, kao i spram prakse, nalik je ženi koja pere suđe, kao što je i njena majka to činila, veli on.

Kako će se razvijati novi slikarski pristup Tee Bičić prvenstveno ovisi o njemu samome jer, kaže ona, spontano živi i radi, bez planova, a novi se putovi otvaraju samo radom.

Ova prva njena samostalna izložba u Gradskoj galeriji, treća samostalna u gradu, ukupno dvadeset i peta samostalna u karijeri ostaje otvorena do 11. rujna. (R. SELAN)      

 

 

 


Podijeli: Facebook Twiter