U Muzeju suvremene umjetnosti Istre sinoć je otvorena izložba Gorana Škofića pod nazivom "The Interruptions (Prekidi)" na kojoj je zastupljeno sedam videoradova, nastalih od 2013. do 2015. godine, koji se mogu sagledati i kao jedinstveni videoambijent.
Škofić je jedan od najznačajnijih hrvatskih umjetnika novih medija koji se na likovnoj se sceni pojavio prije petnaestak godina još kao student splitske umjetničke akademije zapaženim eksperimentalno-animiranim filmom "Kuća lutaka".
Za njega kustos izložbe Mladen Lučić kaže da je rođeni Porečan, Istrijan, a iako je davno napustio Istru, s njom još uvijek duboko povezan, ne zavičajno ili tradicionalno, već po specifičnoj likovnoj i estetskoj vokaciji svojstvenoj umjetnicima koji borave i stvaraju na tom poluotoku.
- Škofić evidentno pripada krugu najeminentnijih hrvatskih vizualnih stvaralaca koji se bave umjetnošću novih medija, formiranih upravo u Istri (Silvo Šarić, Tomislav Brajnović, Matija Debeljuh, Dragana Sapanjoš, Davor Sanvincenti…), a koji su na čelu s Alenom Floričićem utrli novi put hrvatskom videu i postavili ga na vrh sveukupne hrvatske umjetničke produkcije, kao što su i impozantne rezultate ostvarili i izvan domovine, kaže Lučić u predgovoru izložbe.
Imamo ovdje žarulje koje se istovremeno pale i gase na videu i u prostoru muzeja, tu je i jedno idilično, mirno jezero u kojem se ne događa ništa dok umjetnik ne skoči u njega, na iznenađenje promatrača itd.
Glavni protagonist videoradova Gorana Škofića sam je njihov tvorac. "Koristeći sebe kao model umjetnik je potpuno slobodan u interpretaciji tog lika pošto on podnosi svaku vrst manipulacije te ga bez ikakvih moralnih dvojbi može učiniti smiješnim, lakovjernim ili jednostavno ga dovesti do apsurda, čemu Goran najčešće i teži. Potenciranjem takve personalnosti, gdje lik umjetnika – autora postaje glavnom ikonografskom temom vlastitih videoradova, Škofić permanentno i metaforično ispituje položaj umjetnika i individualno osviještenog pojedinca u suvremenom društvu, potencira personalni govor, teži određenoj introspekciji, ali u svemu tome dosljedno provodi i sebi svojstveni redukcionizam", objašnjava Lučić.
Škofić se zna i "umnožiti", što se vidi primjerice u radu nazvanom "Front(a)". Svoj će lik u montaži autor barem udvostručiti, a češće i višestruko umnožiti, da bi kadrom prolazilo dvoje ili više likova koji uspostavljaju određeni dijalog, ali time niti u jednom trenutku ne ugrožavaju autorove redukcionističke i minimalističke principe. Postupak multiplikacije karakterističan je za Goranov umjetnički izraz jednako kao i autoreferencijalnost kojom autor kroz svoj lik, najčešće ironično pozicioniran, postavlja problemsku suštinu radnje gdje gotovo nemušto iskazuje svoju nemoć uzrokovanu vanjskim silnicama brutalne svakodnevnice, te zapada u niz apsurdnih situacija iz kojih nema izlaza.
Lučić napominje da je Škofić jedan od rijetkih umjetnika koji tehnologiju utilitarno koristi za provedbu svoje jasne umjetničke ideje, zahvaljujući i tome što apsolutno vlada zakonitostima medija kojima se služi. To potvrđuje u svim segmentima izvedbe svog rada, od izbora kadra, preciznog i racionalnog snimanja, promišljene i svrsishodne montaže do postavljanja finalnog proizvoda u izložbeni prostor. "On također inzistira i na vrhunskoj kvaliteti same projekcije, odnosno traži identičnu tehniku projekcije onoj u kojoj je rad i realiziran, što jasno govori koliko brine o svim manifestacijama svog umjetničkog čina. Svaki prostor ima svoje specifičnosti, a konačni izgled Škofićevog rada itekako je ovisan o ambijentu, pa njegovi radovi predstavljaju stalni work in progress", kaže kustos ove izložbe.
Goran Škofić rođen je 1979. u Puli, gdje je završio Srednju umjetničku školu, u klasi prof. Ivana Obrovca 1998. Naredne godine upisao je Umjetničku akademiju u Splitu (odsjek Film i video) gdje je 2005. godine diplomirao u klasi prof. Dana Okija. Škofićevi radovi uključuju foto i videokolaže, videoperformanse, film i zvuk, prostorne instalacije. U svojim radovima istražuje i problematizira poziciju pojedinca unutar raznih socijalnih i društvenih sfera suvremenog života.
Do sada je izlagao na 22 samostalne te na stotinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Sudjelovao je na međunarodnim festivalima i bijenalima te održao brojne projekcije, prezentacije i predavanja. Boravio je na pet rezidencijalnih programa (New York, SAD; Antwerpen, Belgija; Sao Paulo, Brazil, Nantes-Carquefou, Francuska i Scuol, Švicarska). Za svoj je rad do sada nagrađen s trinaest prestižnih nagrada.
Izložba će biti otvorena do 10. siječnja, a realizirana je uz podršku Upravnog odjela za kulturu Istarske županije, Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Pule. (M. RADIĆ, snimio M. ANGELINI)