Visoka razina razumijevanja književnosti i kulture uopće, širina i erudicija, uklanjanje efemerijama - to su osobine koje su na predstavljanju u atriju riječkog Muzeja za umjetnost i obrt ponavljali predstavljači nove knjige Zdravka Zime, "Ekstraeseji", objavljene u nakladi Meandarmedije.
Pokušavajući odrediti Ziminu ulogu u ovim tekstovima koji donose subjektivan, gotovo autobiografski pregled velikih i značajnih pisaca s kojima autor gaji prisan odnos - a među kojima su Matoš, Krleža, Kamov, Bernhardt, Fabrio i mnogi drugi - Predrag Matvejević je pošao linijom negacija. Zimino je pisanje blisko Hergešićevom tipu kronike, no bilo bi ga pogrešno nazvati "samo" kroničarom; neki za njega kažu da je "kolumnist", ali to je odrednica koja se tiče kvantitete pa također ne pokriva sasvim njegov rad; neprikladni su i termini "uvodničar" i "komentator", a njegovi tekstovi ne bi se mogli nazvati ni studijama, usprkos tome što je u njima puno impozantne erudicije.
- Odrednica "ekstra" iz naslova, koja popularno upućuje na "nešto posebno", ovdje ima značenje dislociranosti, "nečega izvan" - drži Matvejević - koji je opsežno govorio o Ziminu naslanjanju na Matoša i njegovu ideju da će naša kultura biti nacionalna onda kada bude europska, i pronašao neke zajedničke osobine u njihovu pisanju: u tekstovima obojice vrsnih esejista može se iščitati opomena i ironija, ali ne zajedljivost i zazor.
Kao i Tonko Maroević koji je u svome izlaganju pozitivno govorio o ciklusu "Zimsko ljetovanje" što ga Zima ispisuje u Novome listu, Matvejević također cijeni njegov rad u novinama.
- Zdravko Zima nije, srećom, obilježen ni sputan tom vrstom regionalnosti koja je nametnuta Novom listu - rekao je Matvejević.
Maroević pak osobito cijeni Ziminu ulogu tumača prostora u kojemu živimo, a u kojemu književnost ima dodatnu ulogu - suočava nas sa spoznajom zbilje, intuitivnom i realnom, koje je on portretist i tumač. Njegove je "ekstraeseje" nazvao dijalozima sa svjetionicima kulture u vremenu koje je, kako je rekao Zima, određeno ispraznim narcizmom, bezličnim individualizmom i šupljim spektaklom, a u kojemu se još uvijek čuju predrasudama izobličene fraze poput: "Srbin, ali dobar" i "Hrvat, ali nije ustaša". (Maja HRGOVIĆ/NL)