Uz izniman odaziv publike, knjiga pulskog povjesničara dr. sc. Milana Radoševića "Smrt na krilima siromaštva - tuberkuloza i malarija u Istarskoj provinciji 1918.-1940." predstavljena je u petak u prostorijama pulske Gradske knjižnice, a osim autora, o knjizi su govorili urednik knjige i predstavnik nakladnika "Srednja Europa" prof. dr. sc. Damir Agičić, profesor emeritus Miroslav Bertoša i recenzent knjige prof. dr. sc. Željko Dugac. Promociju je organiziralo Istarsko povijesno društvo.
- Čestitam autoru na izvanrednoj knjizi koja predstavlja veliki prinos hrvatskoj historiografiji. U knjizi sam se i sam našao kao svjedok tih vremena. U Pulu sam došao 1947., i vladao je dramatičan strah od tuberkuloze; ljudi su umirali; nije bilo još cjepiva, mi djeca bili smo gladni, nalik 'tuberanima'. Postojale su na mnogim javnim mjestima odvratna upozorenja "Ne pljujte, imate pljuvačnice". Tako je bilo i za čikove. Čuvena je Krležina rečenica: 'Svi smo čikovi u mokraći života'. Iako smo se bojali, nitko iz mog razreda nije umro od tuberkuloze, prisjetio se Bertoša, zatim dodavši: "Za razliku od tuberkuloze, nitko se nije bojao malarije. "To je bila tiha, tiha bolest koju su osjećali donji slojevi. Malarija ima političkog naboja u sebi." Bertoša je posebno u knjizi istaknuo zanimljivo prožimanje politike, društvenih staleža, ali i ideologije.
- Knjiga sadrži suptilne detalje poput, primjerice, dječjih kolonija (i u Puli) u kojima je Duce izdvajao djecu iz siromašnih obitelji, uz uvjet da govore talijanski jezik i da budu zahvalni Duceu, čime se radilo na velikim ambicijama države koja je htjela biti svjetska sila, dodao je Bertoša.
Autor knjige Milan Radošević kazao je da zarazne bolesti nisu počele s talijanskim razdobljem već su naslijeđene od prošlih vremena, niti je Istra bila izuzetak, iako je po smrtnosti od tuberkuloze Istra prednjačila u Kraljevini Italiji. Tijekom 20-ih godina umiralo je svako šesto dijete do prve godine života. Uza silne onodobne probleme (povratak evakuiraca iz prihvatnih logora, povratak vojnika iz Prvog svjetskog rata, "španjolka", glad, puno siročadi, neobrazovanost, Radošević je ukazao i na negativnu okolnost da je Istra, nakon što je bila najjužnija austrougarska pokrajina postala marginalna istočna pokrajina Italije, za koje je broj radnika u pulskom brodogradilištu s osam tisuća palo tek na tisuću i nešto.
Knjiga nije samo ukoričen doktorski rad autora koji radi kao znanstveni suradnik Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci - Područne jedinice u Puli, već je djelo u međuvremenu dopunjeno novim istraživanjima. Knjiga kroz izvornu arhivsku i novinsku građu te do sada nedovoljno istražene i obrađene zakonodavne akte, kao i uz vrijedna saznanja iz usmene povijesti, analizira javno-zdravstvene procese koji su doveli do iskorjenjivanja najraširenijih zaraznih bolesti u Istri te Cresu i Lošinju. Prva polovica 20. stoljeća ujedno je i posljednje razdoblje u kojem su zarazne bolesti u znatnom obliku utjecale na demografsku i ekonomsku sliku tih područja.
Dr. sc. Milan Radošević, povjesničar, bavi se istarskom poviješću, posebice temama iz socijalne historije, prve polovice 20. stoljeća. Objavio je brojne znanstvene i stručne članke; jedan je od osnivača i prvi tajnik Istarskog povijesnog društva, koje je i organiziralo promociju u petak. (Z. ANGELESKI, snimio D. ŠTIFANIĆ)