„Život s Renatom“ naslov je knjige Regine Percan, supruge pokojnog poznatog akademskog slikara Renata Percana koji je preminuo prije tri godine, a koja je pred brojnom publikom predstavljena u petak navečer u zgradi medulinske Općine.
O knjizi su pored autorice govorili urednik - novinar, publicist, lektor i komunikolog Vlado Mandić te Natalija Grgorinić kao moderatorica.
Na dan predstavljanja knjige bila je i treća godišnjica Renatove smrti, a kako je naglasila Grgorinić, Percan je imao pedesetak samostalnih izložbi, dvjestotinjak skupnih, bio je crtač, minijaturist, okrunjen brojnim nagradama i priznanjima, likovno uredio i opremio brojne knjige, izniman umjetnik i čovjek.
- Nekada je naša kuća bila kuća sreće, sada je to prazna kuća. Nakon njegove smrti nikako nisam mogla prihvatiti činjenicu da ga nema, stalno sam mislila da je tu negdje, u sobi, ateljeu, no onda sam sjela i počela pisati o Renatu, o njegovom životu, našem zajedničkom životu i o tome koliko mi nedostaje nakon toliko godina provedenih zajedno. Potom sam dala rukopis dragom našem prijatelju Miroslavu Sinčiću i pitala ga za iskrenu ocjenu. On je rekao plus četiri, što me ohrabrilo da završim, da mi je dao trojku, ne bih završila tu knjigu. Silno sam mu zahvalna, kao i Marijanu Milevoju koji me spojio s Vladom Mandićem i knjiga je tako privedena kraju, kazala je u dahu Regina Percan.
Vlado Mandić se prisjetio svoga poznanstva s Percanom te rekao da se iz ove knjige dade iščitati da nije to bio samo veliki umjetnik, već i veliki čovjek. Prvi dio knjige donosi Reginina svjedočanstva o zajedničkom životu, potom su tu Renatova pisma njoj iz vremena kada je studirao, te zatim sjećanja dragih ljudi na Renata.
- Malo tko zna da je današnji logotip Glasa Istre, onaj plavim slovima, djelo Renata Percana.
Njega pamtim kao velikog umjetnika i čovjeka, i sve pohvale idu Regini što je na tako dirljiv, emotivan način napravila hommage voljenom suprugu. Jako je teško naći izdavača dan-danas, Regina je to učinila u vlastitoj nakladi, no to je djelo važno za sve one koji su poznavali Renata te za one koji ga nisu upoznali, jer putem te knjige mogu steći uvid u njegovo djelovanje.
- Renato je, nakon teškog djetinjstva i diplome zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti najprije radio u nekoliko škola, neko vrijeme čak u pet škola, i ustajao je u 4 ujutro da bi stigao, što busom što pješke na posao. Imao je takav raspored da nije stizao busom do nekih sela, morao je pješačiti. Potom je neko vrijeme radio i u Gimnaziji, a zatim u Glasu Istre, no svi ti poslovi bili su vrlo stresni za njega, morao je nerijetko ostajati do kasno, nije imao vremena za umjetnički rad. Rano je postao samostalan umjetnik, tako da je imao vremena za likovni rad i kreativnost, i to mu je bilo najsretnije životno razdoblje. No, onda se razbolio. Tada je pozicija slobodnih umjetnika bila teška, jako malenu mirovinu je dobio. Mučili smo se i sa stambenim pitanjem, stanovali smo kod vojnih lica avijatičara koji su dobivali prekomandu, pa smo se morali stalno seliti i nositi sve njegove slike, pribor za stvaranje i ostalo, cijelo vrijeme podstanari, kasnije smo imali gazde koji su nam stalno povisivali cijenu najma, sve dok nismo vlastitim rukama izgradili kuću, ovu medulinsku gdje sada živim sama. Krenuli smo s gradnjom 1972. uselili u dvije prostorije 1975., tada su s nama živjele moja nećakinja i moja majka. Tu smo kuću sagradili vlastitim rukama, zato ne mogu otići. Često mi znaju reći prodaj, odseli, no onaj tko nije radio kuću vlastitim rukama ne može znati što to znači.
Mandić je kazao da je knjiga i dokument ovoga vremena, te pročitao je neke ulomke, a za glazbeni intermezzo pobrinuo se harmonikaš Muzičke akademije u Puli Noel Dožić. Pjesmu posvećenu Percanu pročitala je pjesnikinja Marija Družeta, a potom je pjesnikinja i glazbenica Branka Grakalić također pročitala tri svoje nove tek napisane pjesme za Renata prisjetivši se kada je upoznala njega i Reginu koji su dolazili kod njezina oca, čuvenog medulinskog arhitekta i glazbenika Milana Grakalića koji je Percanovima projektirao kuću.
Nazočnima se obratio i medulinski načelnik Goran Buić uz divne riječi za Reginu i Renata, te nekoliko osoba iz publike, također pohvalivši tog velikog umjetnika i njegovu ženu.
Regina je potom najavila i izložbu Percanovih radova u medulinskoj Općini 29. studenog te pročitala sugestivan i emotivan rad Drage Orlića. (V. BEGIĆ)