Vrlo emotivno, toplo i nadahnuto bilo je predstavljanje knjige Olega Mandića i Roberta Covaza "Oleg Mandić - Posljednji dječak iz Auschwitza" održano u petak navečer pred brojnom publikom u Domu antifašista.
Uz Olega Mandića, o knjizi su govorili mladi profesori povijesti Igor Jovanović i Igor Šaponja, moderator je bio Milan Radošević, a organizatori, u sklopu projekta "Stoljeće europskog antifašizma. Istra između lokalnog i globalnog", Udruga antifašističkih boraca i antifašista grada Pule, Istarsko povijesno društvo i Hrvatska udruga nastavnika povijesti. U glazbenom dijelu programa nastupio je Zbor Praksa.
Crvena armija je 27. siječnja 1945. oslobodila zatvorenike iz zloglasnog logora Auschwitz. Među njima su bili i članovi obitelji Mandić: baka, majka i Oleg, tada dvanaestogodišnji dječak. Izašli su iz logora u posljednjoj grupi, 2. ožujka 1945. godine u podne. Oleg je izašao posljednji, a za njim su se zatvorila željezna vrata. Knjiga donosi njegovu priču.
Kako je sam Mandić rekao, iako je vidio i prošao svakakve strahote, sretan je što je preživio i nadasve što je, premda na takav težak način, naučio voliti i cijeniti život, a iz njega je, premda se radi o vrlo potresnom svjedočanstvu, izvirala vedrina, dobrota.
- Mandićev izlazak iz logora predstavlja simbolički kraj najcrnije faze čovječanstva. Sa svega 12-13 godina života Oleg Mandić prošao je sve najgore što se u životu moglo proći, ali on od tada gleda na život kao na pola punu čašu. Kada smo ga kolega Jovanović i ja susreli, iz njega su zračile vedrina i simpatičnost, kazao je Šaponja.
Igor Jovanović kazao je da će čitatelji u ovoj knjizi od 144 stranice iščitati strah, ali i žilavost, te sreću protagonista što se spasio.
- Kada gledam današnju djecu kojoj predajem povijest, a koji imaju isto onoliko godina koliko je imao Mandić kada mu se sve to dogodilo, pomislim kako je sve to izdržao i kakve su sve razlike sada u društvima. Naravno, živimo puno bolje, društvo je za neke stvari napredovalo, a za druge nazadovalo, a neke se stvari negiraju. Knjiga donosi sedam poglavlja plus povijesni kontekst. Zamislite kakav je to život bio, imate 12 godina, igrate se s prijateljima, počinjete gledati curice, odjednom vas odvedu u zatvor, od tamo u logor, to je strašno. Oleg je tamo prošao četiri selekcije, od kojih je prva ona u kojoj odlučuju hoćete li odmah umrijeti ili idete u logor. Potom su ga odvojili od majke, a ona mu je kriomice nabavila knjigu Zane Grey, kazao je u svome vrlo nadahnutom i emotivnom govoru Igor Jovanovič ističući da je ta priča puno dublja.
Potom je uslijedio kratki film koji je nazočne bolje upoznao s cjelokupnom pričom, nakon čega se brojnom publici obratio nevjerojatno hrabar Oleg Mandič.
Oleg Mandić, rođen je 1933. na Sušaku (tada se tako nazivala jugoslavenska strana Rijeke). Mandića krasi veliki niz odličja: 1991. Oswiecimski (Auschwitzki) Križ Predsjednika Republike Poljske jer "je cijeloga života pronosio istinu o Auschwitzu"; 2011. Nagrada za životno djelo Grada Opatije "za život posvećen idealima i vrhunskim vrijednostima"; 2012. Orden Stjepana Radića dodijeljen od Predsjednika Republike Hrvatske "za
zasluge i patnje posvećene zajedničkom dobru i narodu"; a 2007. i 2014. dobiva Paul Harris Fellow odličje Rotary Internationala "za humanitarnu i socijalnu djelatnost".
Roberto Covaz, rođen je i živi u Monfalconeu. Novinar, radi u redakciji tršćanskih novina Il Piccolo. Ima za sobom nekoliko izdanja koja se odnose na povijest, događaje i ličnosti Julijske krajine. (V. BEGIĆ)