U Državnom arhivu u Pazinu predstavljana je knjiga "Novi testament", I. i II. dio, originalno u dva toma, tiskana u Urachu pokraj Tübingena 1562. i 1563. godine. Nakon 450 godina objavljen je latinički prijepis glagoljskog izvornika, ovog za hrvatsku kulturu i lingvistiku, izuzetno značajnog djela, naglasio je prof. dr. sc. Mateo Žagar, voditelj tima koji je transliterirao tekst, autor koncepcije i organizator latiničkog prijepisa.
Novi testament prvi je cjelovit prijevod Novog zavjeta na hrvatski jezik otisnut za široku uporabu, a najveću ulogu u tiskanju ovog djela koje je postalo nezaobilazni dio hrvatske kulture i identiteta imali su prevoditelji Stipan Konzul Istranin, protestantski svećenik rodom iz Buzeta, a uz njega hrvatski protestantski pisac Anton Dalmatin, s njima su surađivali Slovenac Primož Trubar, mecena barun Ivan Ungnad iz Varaždina i Juraj Cvečić iz Pazina, koji je djelovao u Ungnadovoj tiskari u Urachu.
Biblijski tekst objavljen je 1562./1563. u dva sveska i u tri tisuće primjeraka, a od toga su dvije tisuće otisnute na glagoljici, a tisuću primjeraka Novog testamenta tiskano je na ćirilici. Naime, Novi testament objavljen je s izrazitim misijskim ciljevima s namjerom da se evanđelje učini dostupnim ljudima pod turskom vlašću u Bosni, Srbiji, Bugarskoj i okolnim susjednim zemljama, istaknuo je Žagar. Upravo je stoga Novi testament tiskan glagoljicom i ćirilicom kako bi ga mogli čitati oni koji jedan drugoga donekle razumiju, ali svi se služe istim pismom, bilo glagoljicom ili ćirilicom.
Novi testament prvi je cjeloviti prijevod Novoga zavjeta na hrvatski jezik, stoga predstavlja sastavni i nezaobilazni dio hrvatske kulture i identiteta. Zbog toga u stručnim krugovima teologa i filologa vlada veliko zanimanje za ovaj pomalo zanemaren i teško dostupan biblijski prijevod. Zbog težeg razumijevanja glagoljičkog i ćiriličnog pisma kojim je Novi testament napisan pojavila se potreba za latiničkim prijepisom, što je dobro prihvaćeno pogotovo među mlađim naraštajima lingvista i stručnjacima koji se bave sličnim područjima.
Na predstavljaju knjige u pazinskom arhivu Žagar je posebno istaknuo izuzetno veliki doprinos istarskih protestanata u objavljivanju ovog djela. Među njima je bio i Pazinac Juraj Cvečić, redaktor mnogih hrvatskih protestantskih knjiga. Nažalost, on do sada nije bio toliko istican među hrvatskim protestantima, ali arhivska vrela u Tübingenu i Urachu daju mnogo podataka o njegovu djelovanju i velikim zaslugama za objavljivanje hrvatskih protestantskih knjiga. (M. RIMANIĆ)