U novigradskom muzeju Lapidarium zatvorena je izložba iz Zbirke Adrovic. Tom je prigodom predstavljen prigodno prireden katalog koji obiluje fotografijama, crtežima, skicama, grafikama, slikama, dokumentacijom za projekte, poezijom Muje Adrovica.
U katalogu su svoje mjesto našli i tekstovi koje su o Adrovicu napisali njegovi prijatelji Aleksandar Rafajlovic, Mirko Ognjanovic, Branislav Mihajlovic, Slobodan Zdravkovic te Porecani Mario Santrac, ?anino Božic i Vladimir Bugarin, istaknula je ravnateljica muzeja, ujedno i urednica kataloga, Ketrin Milicevic Mijošek.
Sa spomenutim se, ali i mnogim drugim Porecanima poznati autor, koji je u to doba na rivi portretirao turiste, intenzivno družio i umjetnicki i privatno. Kažu da je Adrovic (1954. - 2010.) bio najbolji portretist i vrlo vrijedan.
Tijekom izložbe publika je imala prigodu pogledati reprezentativan izbor od petstotinjak njegovih sacuvanih radova koji su, s popratnom dokumentacijom, crtankama i skicirkama, pohranjeni u Lapidariumu od 2007. godine. Zbirka je kasnije inventarizirana i dokumentirana, a do kraja godine ce biti prijavljena Ministarstvu kulture kako bi stekla status kulturnog dobra. U ubirci se nalaze radovi vremenski vezani za kasne šezdesete, pa sve do kraja 80-ih, ukljucujuci one akademske.
Autor je bio izvrstan crtac, uvjerljivo je savladao akademske zadatke slikanja i crtanja prema modelu, pejzaža i mrtve prirode. Ravnateljica je napomenula da je ideja bila da katalog podsjeca na crtaci blok koji je Adrovic, rodeni Crnogorac, uvijek imao sa sobom.
- Sjecam se da je govorio da ne treba povladivati ukusu kupaca, vec treba raditi najbolje što se može. On im je to davao, a oni su ga zbog toga voljeli. Bio je legenda poreckih portretista, bio je neumoran radnik i sve što je radio moralo je biti odlicno. Manje od toga nije ga cinilo zadovoljnim. U Porecu sam boravio kod njega, u njegovoj kuci koju je volio i potpuno joj se posvetio. Da ju je uspio završiti, bilo bi to njegovo još jedno umjetnicko djelo, ali ostalo je nedovršeno, kao i mnoge slike koje je nosio u sebi, napisao je Ognjanovic, koji je takoder s njime radio kao portretist.
Božic pak pamti da su mu na portretiranje donosili cak i kucne ljubimce, te da je oslikao cak i karoseriju automobila. Posebno pamtim kako me cesto pitao: "Kad ce taj atelje", kojeg nikako da zapocnem graditi, iako mi je to bila želja. Jedne subote ujutro 1989., bez najave ni ikakvog dogovora, došli su u Labince Mujo i Mirko Ognjanovic, takoder umjetnik. Tog dana uz njihovu pomoc postavljeni su temelji za atelje u kojem i danas radim, uspomene su na Adrovica koje ima slikar i dizajner ?anino Božic. (Napisala i snimila Tanja KOCIJANCIC)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU OD UTORKA