Skupina ljudi iz Pule, uglavnom arhitekata, neformalno okupljenih u Pulskoj grupi, predstavljat ce ove godine u kolovozu Hrvatsku na 13. medunarodnoj izložbi arhitekture u Veneciji. Pulska grupa i Tomislav Pavelic odlucili su nazvati ovogodišnje hrvatsko predstavljanje u Veneciji "Neposredna demokracija zahtijeva neposredan prostor". Iza tog naslova stoji teza da u današnje vrijeme ne možemo govoriti o prostornim kvalitetama, pravednijem urbanizmu ili mogucim namjenama odredenih dijelova grada bez da govorimo o društvenim kvalitetama i pravednosti samog života, što nas u konacnici dovodi do toga da zahtijevamo neposrednu demokraciju.
Zahtjev za takvom demokracijom odaslan je još 2009. godine s plenuma studentskih blokada, odaslan je i iz Varšavske ulice u Zagrebu, odašilje se vec pet godina iz Pule, gdje je neposredan angažman gradana pod konstantnim pritiskom IDS-ovog režima. Odašilje se i na dan kada pišemo ovaj tekst, 3. svibnja, s Braca gdje je pokušaj radnika da sami upravljaju svojim resursima brutalno ugušen policijskom represijom.
Taj isti naslov progovara i o tome da nam je za provodenje neposredne demokracije potreban prostor, i to ne bilo koji prostor, jer ako je princip vlasništva nad njime najvažniji element ustroja naše zajednice, onda je i demokracija, kakva god ona bila, podredena tom istom imperativu vlasništva.
Pulska grupa vec godinama takav prostor, koji izmice kontroli kako države, tako i tržišta, naziva "komunalom", što u istarskom dijalektu oznacava zajednicko dobro, odnosno zajednicki resurs. Upravo je ovo pitanje uspostavljanja komunala bilo u fokusu borbi koje je grupa pokrenula u Puli, vezano uz bivša vojna podrucja u gradu, poput Muzila i Katarine. (Emil JURCAN)
CIJELI TEKST PROCITAJTE U DANAŠNJEM TISKANOM IZDANJU.