Gradska knjižnica Umag ugostila je dvoje pisaca mlade generacije - Tanja Mravak predstavila je svoju zbirku kratkih prica "Moramo razgovarati", za koju je lani dobila nagradu Jutarnjeg lista za najbolju prozu u 2010. S njom je bio rodeni Tuzlanac s prebivalištem u Šibeniku, Emir Imamovic Pirke, koji je promovirao svoj najnoviji roman "Trece poluvrijeme".
Znacajka proze Mravak jest nemogucnost komunikacije glavnih likova, koja je osnovna tema svih njenih prica. U zbirci od 15 prica dotaknula je bracne i obiteljske odnose, odnosno, kako je istaknuto na književnoj veceri, muškarca u tranziciji u dalmatinskom kraju, gdje se pripadnici snažnijeg spola bore protiv patrijarhata, kako ih se doživljava.
Imamovicev roman je pak bosanski triler, u kojem se napetost stalno razvija, pa usporava vremenskim skokovima, naveo je ravnatelj Gradske knjižnice Umag Neven Ušumovic. Roman se bavi odnosom dvojice prijatelja, Zeke i Muhe, koji zajedno ubijaju vrijeme i stalno odgadaju važan razgovor. Naime, Muha se razvodi od Selme koja postaje Zekina ljubavnica.
Složenost je u tome što Imamovic zaplet ljubavnog trokuta kontaminira dodatnim motivima kao što su provincijska besperspektivnost, bijeg iz tjeskobe maticnog miljea, dileme zajednickog života u vezi i nesnalaženje u vecem gradu, PTSP sindrom, a spominju se i vehabije i sekularni muslimani.
- Iako potjecem iz vlaške metropole Sinja, ne mogu ignorirati cinjenicu da su ljudi iz zaleda naselili predgrada Splita, sagradili ružne kuce, a interijer opremili mramorom i mesingom, kao surogatima urbanog života i pokušajem brzinske asimilacije na pogrešnim osnovama. Ali kad se u Splitu govori o Vlajima, ne govori se o lijecnicima, odvjetnicima ili inženjerima vlaških korijena, nego o neprihvatljivim morlackim obrascima ponašanja. Predrasude su temeljene na necem što je tome dalo povoda, ali to nije razlog za stigmatiziranje svih ljudi koji su stigli "iza brda", kazala je spisateljica o Vlajima i Splitu.
- Spadam u onu vrstu idiota koja je mislila da se Jugoslavija nece raspasti, pa da ce se raspasti bez rata, pa da u Bosni nece biti rata, te da ce, kada je vec poceo, rat trajati kratko. Nakon što sam više puta ispao budala, povjerovao sam i da mir nije nastavak rata drugim sredstvima. Konacno sam, kako se kaže, spalio iluzije. Bosna je, bojim se, svoje najbolje godine proživjela i danas je to jedna duboko nesretna, podijeljena zemlja koja svojim gradanima ne može ponuditi ništa osim gole reprodukcije, kazao je Pirke o Bosni u kojoj je odrastao.
Mravak je živjela u Sinju, Zagrebu, Visu i Splitu. Uciteljica je i radi u Centru za autizam. Prve je price objavila u casopisu Morsko prase, a potom u Temi, Zarezu i Split Mindu. Na Ekran pricama prije šest godina osvojila je prvu nagradu, dok je lani pobijedila na natjecaju Prozak. Drugim se mjestom zadovoljila na Priciginu 2010., dva puta uvrštena je u zbirku Najbolje hrvatske price (2005. po izboru Jagne Pogacnik i 2006. po izboru Miljenka Jergovica).
Imamovic Pirke napisao je vec dva romana "Jel neko vidio djevojcice, kurve, ratne zlocince" i "Tajna Doline piramida", a ovaj treci mu je najzreliji. Pored proze, piše za novine, internetske portale, televiziju, kazalište i film. (Tanja KOCIJANCIC)