Romantične, zaljubljene i tugaljive riječi sevdalinki treba znati interpretirati "iz duše", a kako se izvodi taj bosanskohercegovački blues pokazala je sinoć pulskoj publici Sarajka Amira Medunjanin.
Kongresna dvorana hotela Park Plaza Histria bila je dupkom ispunjena ljubiteljima dobrog starog etno melosa i vječnih stihova koje Medunjanin zaista vrhunski interpretira uz isto tako majstorsku pratnju na gitari profesora Boška Jovića. Sama njena pojava prkosi pjevanju sevdalinki, jer Medunjanin je na scenu stupila poput crnokose Annie Lennox, u crnoj asketskoj košulji dugih rukava i crnoj dugoj suknji, ne skrećući ni na koji način pažnju publike sa samog pjevanja.
Svojim prekrasnim glasom i izvedbom u koju naočigled unosi cijelu sebe s lakoćom izaziva žmarce ugode u publici koja ju je neprestano nagrađivala glasnim aplauzima i pohvalama.
Koncert je otvorila poznatom skladbom "Imam jednu želju" koju su mnogi domaći poznati estradni umjetnici voljeli pjevati, a našla se i na jednom albumu grupe Azra. Već je ovo bila sasvim jasna uvertira u ono što nas je čekalo narednih sat vremena, jer slušati ovo dvoje virtuoza bilo je kao čitati dobru knjigu: svaka otpjevana pjesma nakon nekoliko sekundi pretvarala se u film kojemu su Jović i Medunjanin glazbena kulisa.
Uslijedila je zatim pjesma "Sejdefu majka buđaše", pa "Karanfile cvijeće moje", a osjećaji publike proključali su uzdasima kad je zapjevala "Jutros mi je ruža procvjetala". Medunjanin je odmah uspjela uspostaviti interakciju s publikom, pa je drugi dio koncerta zapjevala nešto lakše pjesme pozvavši publiku da joj se pridruži u pjevanju, no oni su to jako diskretno učinili, vjerojatno ne želeći smetati njezinoj interpretaciji.
Zajedno su tako zapjevali "Kad ja pođoh na bembašu", "Kiša pada, trava raste" i "Ajde, Jano", na koju je publika rukama davala ritam na akustičnim dijelovima, i cijela je izvedba ispala savršeno, kao da je ranije uvježbana. Tada se Medunjanin od srca zahvalila publici ganuta reakcijama i nastavila dvjema poznatim starim makedonskim pjesmama, "Jovano, Jovanke" i "Ajde da li znaeš, pametiš, Milice".
Ovo prekrasno druženje završila je trenutno njoj najdražom pjesmom "Ah, što ćemo ljubav kriti" tijekom koje je i sama pustila suzu. No, iako je tada po programu trebala završiti koncert, publika je nije pustila da ode s bine, pa je s Jovićem izvela još jednu, vrlo zahtjevnu pjesmu, koju su u BiH donijeli španjolski Židovi, "Yo hanino, tu hanina".
Kako publika ni tada nije željela odustati, za kraj su nagrađenim apsolutnim majstorstvom ove vrsne pjevačice koja je, ovaj put bez glazbene pratnje, otpjevala "Eminu", nakon koje se jedva probila do izlaza dvorane kroz ljude koji su pohrlili da joj stisnu ruku i zahvale na predivnoj večeri. (Patricija SOFTIĆ-MEHMEDOVIĆ; snimio Manuel ANGELINI)