Hrvatska je u proceduri prekomjernog deficita, fiskalne neravnoteže su izražene, pa bi valjda bilo koja stranka koja u 2015. pretendira na vlast – a misli slijediti put Europske unije - trebala reći gdje planira uštedjeti, kome misli uzeti, a to su teme na kojima se ne dobivaju izbori. U tom smislu, zaobilazit će se konkretni ekonomski problemi, a pažnja će se kao i do sada skretati na ideologiju, koja uvijek iznova birače potjera pred glasačke kutije, jer lijevi ne trpe desnu, a desni lijevu retoriku.
Zaključak: još jedna godina ekonomske stagnacije, uz pokušaj lijeve vlade da bar održi glavu iznad vode, te izbjegavanje desnih da uđu u bilo kakvu konkretnu ekonomsku polemiku. No, problem je što se, kada se već govori o ideologiji, ona najmanje vidi u ekonomskim programima – oko radničkih prava suzdržani su i lijevi i desni, iako ljevica tu ima veću odgovornost. Isto tako, nitko nema hrabrosti istinski se založiti za zaokret u nacionalnom gospodarstvu, da se ide u pravcu snažnijeg poticanja domaće proizvodnje i snažnijeg korištenja poluga ekonomskih politika koje su nam još na raspolaganju, bez obzira što o tome misli Bruxelles.
O ekonomiji se zapravo i ne raspravlja kao o mjestu velikih promjena i reformi, kakve god one bile, nego se nevoljko slijede nametnuta pravila, tek toliko da baš previše ne iskačemo, iako smo već iskočili dugotrajnošću recesije. Misli se da će rast doći sam po sebi, no sedma godina recesije dokaz je da treba hrabrije inovirati i unositi snažnije promjene. Hrvatskoj se za 2016. ili 2017. najavljuje bankrot, ako nastavi premalo proizvoditi, a previše se zaduživati. Čim vani kamate porastu, ulazimo u procjep u kojem će se morati dodatno ubrzati rasprodaja imovine: demokracija postaje igrokaz.
Ekonomska bezličnost
Josip Tica s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu kaže da ćemo i u idućoj godini, što se gospodarskog rasta tiče, biti oko nule:
– U proceduri smo prekomjernog deficita što podrazumijeva da se mora u kratkom roku provesti ili rast poreza ili smanjenje rashoda, a ni jedno ni drugo nisu teme na kojima se mogu dobiti izbori, pa ni oporba ni vlast neće to reći. Logično je onda da se izabiru teme koje mogu dobiti potporu birača, a to su dakle neekonomske teme koje će opet prevladavati, kaže Tica. Dodaje da se proračun mora donijeti, međunarodni ugovori se moraju ispuniti, a u tom je kontekstu teško postizati političke bodove. Vladajući će dakle raditi ono što moraju, neovisno o tome je li izborna godina, ali i ništa više od toga. I oporba, što god da pričala, morat će, ako dođe na vlast, preuzeti obveze unutar EU ili odustati od tog puta. Zasad smo od njih čuli da će raditi u skladu sa zahtjevima EU, ali na drugi način, no na koji, to nisu rekli, primjećuje Tica.
Kad se uspoređuje naša situacija sa situacijom u Sloveniji, tamo su se, za razliku od nas, jasno profilirale dvije opcije u ekonomskom smislu, desna je bila za rezanje rashoda, pa je došlo do prijevremenih izbora, te je došla druga vlada koja provodi nekakvu kombiniranu politiku. Biračima je u tom smislu bilo relativno jednostavno odlučiti. Kod nas toga nema: oporba očito procjenjuje da im je neprofitabilno zauzeti jasan stav, vlast će raditi tek ono što mora, pa je biračima teško procijeniti na temelju ekonomskih tema. Opet će dakle biti važnije teme koje se naslanjaju na neke traume iz prošlosti, ali se u ovom kontekstu one ne povlače da bi se išta rasvijetlilo, niti se na ideologiji lijevih ili desnih stranaka profilira i njihova ekonomska politika, već se povlače onda kada se objektivno ne može ništa ponuditi u sadašnjosti, dakle, isključivo s ciljem skretanja pažnje birača sa stvarnih egzistencijalnih problema. Pretpostavlja se da će birači u tom trenutku iracionalno odreagirati, samo da bi neka konkretna ekonomska tema sišla s dnevnog reda.
Na polju ekonomije od HDZ-a smo dosad čuli da su protiv bilo kakvih velikih promjena u poreznom sustavu, dok SDP ide metodom pokušaja i pogrešaka, pokušavao je na razne načine potaknuti rast i mijenjao koncepcije, no došli su pred kraj mandata a rasta nema. Mirela Holy čini se pak još uvijek inzistira na nekim postulatima iz Plana 21, da se ide u preraspodjelu poreznog tereta s rada na oblike imovine, uz pokretanje javnih investicija, no pristup njene stranke više je sektorski i mikro. Ne vjerujem dakle da će bitan razlikovni faktor na polju ekonomije biti presudan kod odluke birača kome pokloniti povjerenje na parlamentarnim izborima iduće godine, zaključuje Tica.
Status quo
Analitičar Splitske banke Zdeslav Šantić predviđa u 2015. rast od 0,2 posto. Dakle, kaže, praktički je tu riječ o još jednoj godini stagnacije. Izmjene u oporezivanju dohodaka utjecat će na stabilizaciju osobne potrošnje, a očekuje se i rast investicija, prije svega zbog niske baze. S druge strane, u izbornoj je godini uobičajeno nešto snažnije investiranje javnog sektora, s time da se očekuje i doprinos od strane izvoza i korištenja EU-fondova. Sve to moglo bi dovesti do blagog rasta. No, ističe Šantić, ne bi se moglo reći da će taj blagi rast naznačiti početak trenda gospodarskog oporavka, jer pitanje je koliko je održiv, obzirom na fiskalnu prilagodbu koju moramo napraviti. Fiskalni rizici mogli bi, dakle, uslijed izborne godine, biti i naglašeniji. Znači, u kontekstu procedure prekomjernog deficita određene kriterije moramo ispuniti, ali obzirom na izbornu godinu, prostora za izraženiju fiskalnu disciplinu ne vidim, zaključuje Šantić. (Aneli DRAGOJEVIĆ MIJATOVIĆ/Novi list)