Od 2005. godine porecko gradsko poduzece Stan izgradilo je i prodalo 62 stana po posebnom gradskom programu poticane stanogradnje na dvije lokacije – 32 stana u cetiri zgrade u Poreckoj ulici u Taru i 30 stanova u šest zgrada u poreckom naselju Gulici. Tarski stanovi prodavani su po 6.440 kuna a porecki po 8.600 kuna za cetvorni metar.
U oba slucaja Grad je zemljište za gradnju prodao ispod tržišne cijene, a s dva posto sufinancira kupcima kamate na stambeni kredit. Stanovi su gradeni bez zarade i prodavani po cijeni stvarnog troška gradnje. Kupci stanova su gradani s lista potencijalnih kupaca koje su izradene prema utvrdenim kriterijima, a koji su, prema ocjeni banaka, kreditno sposobni.
Do danas neki od stanova u Taru nisu useljeni, vlasnici ih tek povremeno obilaze, vlasnici jednoga oglašavaju prodaju, a za jednoga je i u zemljišnim knjigama proveden novi vlasnik, ne onaj koji je prema gradskim kriterijima ima pravo to postati. Na jednom od posljednjih vijeca u prošloj godini iznesena je sumnja da su neki vlasnici stanova otkazali uslugu odvoza smeca, što takoder znaci da ne stanuju na tim adresama i postavljeno je vijecnicko pitanje zna li gradska vlast za to i zašto to tolerira.
Gradonacelnik Edi Štifanic obecao je provjeriti o cemu se radi, ali malo toga se, izgleda, može ispraviti – osim kriterija za pravo kupnje stanova po povlaštenoj cijeni.
Može li Grad zabraniti prodaju stana na 20 godina? Inzistirati na
prvokupu je dvojbeno, ali je dvojbeno i koliko na taj nacin štiti svoj
dio ulaganja kroz nižu cijenu zemljišta i 120 tisuca kuna godišnje
koliko iz proracuna placa na racun subvencije kamata na stambene
kredite kupaca.