Pravilnik o ribarstvu na braniku Savudrijske vale

S novom godinom dobili smo i novi Pravilnik o granicama u ribolovnom moru Republike Hrvatske, što ne bi bila osobita vijest da Hrvatska tim pravilnikom ponovno ne "prejudicira granicu na moru sa Slovenijom", što je Slovenija svojedobno iskoristila kao formalni povod za blokadu hrvatskih pregovora s Europskom unijom.

Pravilnik, naime, hrvatsko ribolovno more ponovno, kao i pravilnik što ga je ministar poljoprivrede donio 2005., dijeli na 11 zona, a za prvu zonu - ili zonu A - navodi da se nalazi u unutarnjem i vanjskom ribolovnom moru, a polazi od tocke A (ušce kanala sv. Odorika) ide crtom sredine Piranskog zaljeva, odnosno Savudrijske vale, do polovišta crte koja spaja rt Savudriju (Hrvatska) i rt Madonu (Slovenija).

Granica te ribolovne zone odande se okomicom na spojnicu rta Savudrija i rta Madona proteže do tocke C, odnosno granicom odredenom Osimskim sporazumima, koja je ujedno i tromedna tocka izmedu teritorijalnih mora Italije, Slovenije i Hrvatske.

Od te tocke ribolovna zona A nastavlja se granicom odredenom Osimskim sporazumima prema jugozapadu do tocke gdje se dodiruju hrvatsko i talijansko teritorijalno more, duljinom od 26 kilometara, pa sve do epikontinentalne granice izmedu Italije i Hrvatske, koju Slovenija takoder ne priznaje.

Novi hrvatski pravilnik više ne spominje ZERP, kao što je to bio slucaj s njegovim prethodnikom, no zato je zadržao sve ostalo, što je za slovensku stranu predstavljalo sporno prejudiciranje granice.

Pocevši od ušca kanala sv. Odorika, jer Ljubljana tvrdi da se prava granica nalazi južnije na hrvatskoj strani, preko crte sredine, koja je za Ljubljanu neprihvatljiva jer Slovenija ustrajava na tome da je cjelokupni akvatorij Piranskog zaljeva slovensko teritorijalno more. Slovenska strana, naime, smatra da joj samo cijeli Piranski zaljev osigurava i teritorijalni izlaz na otvoreno more, premda hrvatski strucnjaci i to osporavaju.

Hrvatski pravilnik izricito spominje tocku C u kojoj se spajaju teritorijalna mora tri države, a zatim navodi da granica zone tece granicom teritorijalnih mora Hrvatske i Italije, što znaci da slovensko teritorijalno more ostaje "zatvoreno" hrvatskim i talijanskim teritorijalnim vodama, premda kod spominjanja crte sredine stoji i napomena: do okoncanja procesa razgranicenja izmedu Republike Hrvatske i Republike Slovenije.

Takva napomena stajala je i u pravilniku iz 2005. pa to nije sprijecilo Ljubljanu da optuži Hrvatsku za prejudiciranje granice i da zbog toga ne da zeleno svjetlo za nastavak pregovora. Krajem 2008., kada se Slovenija odlucila za otvorenu blokadu Hrvatske, pravilnik o ribolovnim zonama nije bio jedini slucaj "prejudiciranja granice", ali je bio jedan od najcešce spominjanih.

Ribari iz Savudrije i s Bujštine koji ribare na tom podrucju nisu obaviješteni o novom pravilniku. Pravilnik o granicama ribolovnih zona, medutim, zasigurno ce izazvati reakcije na slovenskoj strani. Arbitražni sporazum sa Slovenijom Hrvatsku obvezuje da se suzdrži od svih izjava ili akcija koje bi mogle intenzivirati spor ili ugroziti arbitražu. (D. ROMAC/Novi list)

Ministarstva vanjskih poslova i poljoprivrede bez komentara
U Ministarstvu vanjskih poslova jucer nisu željeli komentirati novi pravilnik o ribolovnom moru, upucujuci nas na Ministarstvo poljoprivrede koje je taj pravilnik i donijelo. Ondje su nam, medutim, kazali da granicni spor sa Slovenijom nije u njihovoj nadležnosti i da nisu sigurni da su nadležni za taj aspekt novog pravilnika, tražeci dodatno vrijeme za konzultaciju.

Marina Vokic Žužul: Hrvatska ignorira pravo na svoj vanjski pojas
Hrvatska bi uspostavom vanjskog pojasa mogla bolje zaštititi niz svojih važnih interesa na moru, tvrdi Marina Vokic Žužul u znanstvenom clanku "Vanjski pojas Republike Hrvatske" u zadnjem broju casopisa "Poredbeno pomorsko pravo" koji izdaje Jadranski zavod HAZU-a. Taj pravni režim trebala bi Hrvatska što prije proglasiti izmjenama Pomorskog zakonika ili drugim aktom te obuhvatiti u njemu sva prava koja joj po Konvenciji o pravu mora i Konvenciji UNESCO-a iz 2001. pripadaju kao obalnoj državi.

Marina Vokic Žužul, viša asistentica Jadranskog zavoda, upozorava da Hrvatska do danas nije iskoristila mogucnost uspostave svoga vanjskog pojasa u Jadranu koji se kao pojas nadzora u nastavku teritorijalnog mora može protezati do 24. milje od polaznih crta. Osim epikontinentskog i gospodarskog pojasa, Hrvatska bi mogla imati i taj treci pravni režim uza svoje teritorijalno more. Pravo na proglašenje vanjskog pojasa do danas je iskoristilo 89 država u svijetu, medu kojima 14 država clanica Europske unije. Sve države EU koje su proglasile vanjski pojas, uza nj su uspostavile i gospodarski pojas, odnosno ribolovnu ili ekološku zonu.

U našem Pomorskom zakoniku iz 1994., kao i u novome iz 2004., vanjski pojas se ni jednom rijecju ne spominje, kaže Vokic Žužul i dodaje da hrvatski politicari taj pojas nikad i ne spominju. Nakon uspostave svoga pojasa nadzora Hrvatska bi se o njegovim granicama trebala sporazumjeti s Italijom i Crnom Gorom, koje još službeno nisu proglasile svoj vanjski pojas. (H)