"Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način". Tako Lav Tolstoj započinje svoj čuveni roman "Ana Karenjina", a na taj način bi se mogla definirati i obitelj čije živote pratimo kroz generacije u sjajnoj predstavi zagrebačkog HNK-a koje je gostovalo na Malom Brijunu u organizaciji kazališta Ulysses. Višeminutnim aplauzom oduševljene publike u utvrdi Minor ispraćen je ansambl Hrvatskog narodnog kazališta Zagreb nakon spektakularne izvedbe predstave "Tri zime" Tene Štivičić.
Prirodna pozornica
Sjajan tekst isto tako sjajne Tene Štivičić, ansambl proslavljenih glumaca i izvrsnih mladih snaga, gdje je teško izdvojiti najboljeg pojedinca, jer je svatko od njih imao svoje dragulje u izvedbi, te predivna prirodna pozornica utvrde Minor priredili su nazočnima kazališnu večer najviše razine, koja se teško zaboravlja.
U doba kada smo preplavljeni pitkim i plitkim komadima, djelo sa sjajnim dijalozima, koji u svome trosatnome trajanju ne stvara zamor niti dosadu, štoviše, traži punu pozornost gledatelja, je prava rijetkost, a kada tome pridodamo sjajne glumačke izvedbe iskusnih snaga poput Ksenije Marinković, Dragana Despota, Nine Violić, Slavka Jurage, Siniše Popovića, Jadranke Đokić, Mislava Čavajde, Barbare Vicković, Bojana Navojeca, Alme Prica, Franje Kuhara i Silvia Vovka i mladih snaga poput Luce Anić i Made Peršić, uspjeh ne može izostati.
Najkraći rezime ove trosatne predstave koja obiluje lucidnim, iskrenim, proživljenim dijalozima bez patetike i retorike jest da prati sudbine četiri naraštaja žena povezanih s jednom kućom.
Tena Štivičić je kao ishodište svoje drame uzela priču iz vlastite obitelji, nadahnuta teškim životom svoje prabake koja je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije rodila izvanbračno dijete. Dalje se komad razvija putem fikcije koja izvire iz čvrstog tkanja povijesne zbilje, nastojeći prije svega ispričati životne priče svojih junakinja.
Zimi 1945. majka i kći s mužem i tek rođenom djevojčicom po partijskom ključu useljavaju u vilu endehaškoga emigranta. Kuća je naizgled prazna, ali ipak krije još jednu preostalu stanovnicu i majčinu staru poznanicu. Zimi 1990. obitelj Kos okuplja se u kući na karminama. Vrijeme je uoči Domovinskoga rata, nova je država još u povojima. Nekadašnje podjele i stare polemike ponovno izlaze na površinu, dok s novim naraštajem izviru nova pitanja. Zimi 2011. u kući se priprema vjenčanje i obitelj Kos ponovno je na okupu...
Politička pitanja, pravda, obitelj, individualno i kolektivno, mikrokozmos jedne obitelji koja postaje i njezin makrokozmos, te parafrazirajući Pirandella, relativnost ljudske zbilje. Obiteljska pitanja, tajne i priznanja koja otvaraju Pandorinu kutiju, sve to prikazano na dokumentaran način, ali lišeno patetike te nadasve dramski vrlo vješto isprepleteno.
Tijek radnje niti u jednom trenutku ne gubi snagu i svježinu, nikada se ne osjeti zamor, ponavljanje, ili pak da je neki dijalog nedostatan ili suvišan. Dramaturški je sve po mjeri, a likovi se nadopunjavaju ne samo mislima i britkim replikama, nego i nekom nevidljivom snagom koja ih povezuje, gdje posebno dolazi do izražaja neiscrpna ženska snaga. Priča je to i o idealima i njihovoj propasti, ponovnom rađanju i tako u krug, tekst je vrlo slojevit i dade se stalno iščitavati. "Prilagodit se" društvu ili biti svoj, kada, kako, koliko...
Preispitivanje
Predstava je to koja navodi na razmišljanje, na introspekciju i svojevrsnu katarzu, na preispitivanje sebe i odnosa prema svijetu i drugima, a obiluje i originalnim replikama, humorom, mislima koje se odnose na atemporalne kulturno-društvene pojave.
Redatelj je Ivica Buljan, asistent redatelja Paolo Tišljarić,
dramaturginja Mirna Rustemović, scenograf Aleksandar Denić, asistent scenografa Vanja Magić, a kostimografkinja Ana Savić Gecan.
Cijeli tim zaslužuje sve pohvale, a prilikom odlaska s ove prekrasne prirodne pozornice pod vedrim nebom i zvijezdama, publika je na sav glas hvalila ovo uprizorenje, ističući da ih nije ostavilo ravnodušnim. (Vanesa BEGIĆ)