Neskrivena dugogodišnja ljubav između Istrana i renomiranog novosadskog glazbenog festivala EXIT okrunjena je lani kada je objavljeno da tim koji stoji iza ovog višestruko nagrađivanog festivala dolazi u Umag i pokreće novi festival. Danas najveća regionalna glazbena atrakcija koju je u 17 godina postojanja posjetilo više od dva milijuna ljudi iz više od 60 zemalja pokrenuta je 2000. godine kao višednevna kulturno-glazbena studentska manifestacija s ciljem prosvjeda protiv tadašnje Miloševićeve vlade. Slogan mu je bio "Exit out of ten years of madness" (Izlaz iz deset godina ludila) a tu društveno angažiranu notu festival je zadržao do danas kada se prometnuo u festivalski gigant kojeg je poznati turistički časopis Conde Nast Traveler nedavno proglasio jedinim festivalom među 50 najvećih atrakcija Europe, u rangu s Mona Lizom, Akropolom i Eiffelovim tornjem!
Novu fazu kontinuirane misije regionalnog povezivanja EXIT tim je započeo 2014. godine, kada je organizirao prvi Sea Dance festival u Budvi, a od 2015. godine i Revolution Festival u Temišvaru. Ta dva festivala su na samom početku postigla zapažene uspjehe na europskoj razini, a pod EXIT-ovom se kapom po prvi put realizira EXIT Avanture koji osim spomenuta dva festivala ove godine uključuje i rumunjski Revolution te umaški Sea Star festival. U prvih 24 sata akcijske prodaje ulaznica za sva četiri festivala po promotivnoj cijeni, nastao je pravi stampedo, što znači da je i Sea Star u predivnom resortu Stella Maris u Umagu pun pogodak.
Čak 70 izvođača nastupit će na šest pozornica u umaškom turističkom kompleksu 25. do 28. svibnja, a predvode ih renomirana imena svjetske i regionalne glazbene scene poput The Prodigyja, Dubioze Kolektiva, Urbana & 4, Fatboy Slima i Paula Kalkbrennera. The Prodigy su na Exitu prvi put nastupali 2009. godine na Petrovaradinskoj tvrđavi, a njihov radni dolazak u Istru nešto je što su njihovi štovatelji prije 20-ak godina mogli samo sanjati kada su autobusima, automobilima i autostopom krenuli put Ljubljane na njihov veliki koncert u hali Tivoli. Upravo smo sa sjećanjima na te davne dojmove otvorili intervju s legendarnim Liamom Howlettom, suosnivačem i tekstopiscem ovog fenomena elektroničke glazbe.
- Prošlo je gotovo 20 godina otkako su vaši obožavatelji iz Hrvatske dobili prvi put priliku pogledati vas uživo nešto bliže svom domu, u Ljubljani. Hala Tivoli bila je dupkom puna vrlo šarolike publike. Bilo je očito da je vaša glazba uspjela okupiti na jednom mjestu ljude jako različitih generacija, ali i glazbenih ukusa. Jeste li još u svojim počecima bili svjesni što se događa s vašom glazbom i koliki utjecaj ona ima na veliki broj ljudi, pa i na samu glazbu?
- Jesmo, oduvijek smo bili svjesni toga na koji način živi naša glazba i mislim da je jako važno za bendove da budu svjesni toga što njihova muzika čini. Budući da oduvijek i često sviramo uživo, vidimo direktan utjecaj naše glazbe na ljude i to je zapravo jedini pravi način da vidiš jesi li ili nisi nešto dobro napravio. Poanta glazbe nije "dignuti" pjesmu na internet i gledati koliko lajkova je prikupila. To je glupost i laž. Bit je vidjeti na licima u publici kako se tvoja glazba odražava na njih, želimo im biti toliko blizu da im vidimo lica i oči, tada ti je tek sve jasno.
- The Prodigy se može voljeti i slušati kod kuće ili u diskotekama, ali da bi se zaista iskusila prava snaga vaše glazbe, zaista je neophodno posjetiti barem jedan vaš koncert. To nije slučaj sa svakim bendom. Vaša glazba kao da je skladana upravo za žive svirke. Je li to točno i da li te pjesme onda prolaze različite improvizacije i varijacije tijekom tih live nastupa?
- Gdje će sve ljudi slušati našu glazbu, uopće me ne zanima, jer za nas naša glazba postaje živa tek onda kada ju izvodimo na bini. E, tada onda postaje trodimenzionalna i za takav je život stvorena. Skladana je s ciljem da napadne ljudske umove i osjetila, da ih prožme. Naravno, tijekom svih tih godina nastupanja uživo, mnoge pjesme na koncertima dobivaju nešto drugačije varijacije od verzija na studijskim albumima, to je sasvim normalno, ali nikada ne radimo prevelika odstupanja. Osobno volim održavati čak i starije pjesme na životu na taj način da se one neprestano razvijaju, dodajući im nove zvukove i aranžmane. Time one ostaju i nama i publici svježe i drage.
- Još jedna stvar koja mi se jako sviđa kod The Prodigyja je što se publika na vašim koncertima osjeća kao dio benda, kao da su svi skupa jedna velika prijateljska ekipa koja ima svoj tulum i dobro se zabavlja…
- Naravno. Tako i treba biti. Mi smo uvijek bili bend kojem možete pobjeći od svojih svakodnevnih briga i problema, kojem se možete prepustiti i s kojim se možete opustiti. To nam je bio cilj. Kada nas ljudi dođu gledati na koncert, želimo utjecati na njih ali ne nekakvim scenskim spektaklom s velikim video ekranima poput mnogih današnjih DJ-eva ili nekakvim scenskih efektima, to s.... nije za nas. Naša glazba mora biti atrakcija, mi želimo da ona bude na prvom mjestu, da očuvamo onaj sirovi način muziciranja, razumijete, "old school". (Patricija SOFTIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU OD UTORKA