Prava predstava na pravom mjestu

Matija Ferlin i Ame Henderson - kreiranje zajedničkog izvedbenog jezika bez autoritarne kontrole (Dejan ŠTIFANIĆ)
Matija Ferlin i Ame Henderson - kreiranje zajedničkog izvedbenog jezika bez autoritarne kontrole (Dejan ŠTIFANIĆ)

Šest godina nakon što su dramsko-plesnim komadom "Zajedno na kvadrat/The Most Together We've Ever Been" aktivirali pulsku Scenu 5.K, zahvalan i intiman prostor na petom katu Istarskog narodnog kazališta, priznati plesni umjetnici Ame Henderson i Matija Ferlin proteklog su vikenda na istoj lokaciji svojevrsnim nastavkom, dvjema izvedbama nove plesne predstave "Out of Season" nadogradili ovaj vrijedan istraživački, eksperimentalan umjetnički projekt.

Dok je prvotna predstava iz srpnja 2009. također širokim rasponom radnji bila bitno usmjerena na kontakt s publikom, pa i doslovno fizički (na završetku su svakog gledatelja odveli iz dvorane, pitali ga za ime i zahvalili mu na dolasku); u novoj predstavi dvoje izvođača usmjeravaju pozornost jedno na drugo. Premda bez logičnog slijeda nižući u sat vremena stotine životnih radnji, razigranom izvedbom i impresivnom uvježbanošću ostvarili su snažnu poetiku bogatog narativnog kolaža, oplemenjenu pritom odličnom glazbenom i zvučnom podlogom te minimalističkom, ali sugestivnom scenografijom. Ne treba previdjeti bitan konceptualan element. Nizanje radnji jest kaotično, ali ono je fizički uvjetovano - tako se pranje zubi nastavlja korištenjem čačkalice, pa vađenjem zuba čije, pak, završno potezanje rukom postaje rad sa sjekirom, a već u idućem trenu ispucavanje golf loptice. Na tehničkoj, izvedbenoj razini plijeni njihova koncentriranost, uvježbanost i koordiniranost ukupno (saznali smo) čak 548 uprizorenih radnji - od sviranja do letenja, od zijevanja do brijanja.

Svakih pet šest sekundi nova radnja i tako 60 minuta. No, treba reći da sofisticirana umjetnička izvedba nadmašuje tu zahtjevnu zadaću memoriranja i provedbe! Jer, u središtu je, ipak, zajednički izvedbeni jezik koji nastaje kroz proces nesebičnog odricanja i podupiranja drugoga, odustajući od autoritarne kontrole. Dvoje aktera, pritom, iz radnje u radnju fluidno preuzimaju čas ulogu koreografa, čas ulogu izvođača. Izvrsni su bili glazba i zvukovi za računalom prisutne Victorije Cheong. Sama za sebe, i live actom i svojom pojavom, djelovala je i kao sinkroniziran, ali i kao autonoman dio predstave.

Odvajanje, pak, zvukova na izdvojeni zvučnik iza malog toplog gledališta, stvorilo je efekt kao da vam za leđima povremeno netko uživo udara i šuška. Scenografija Mauricija Ferlina je sugestivna, minimalistička ali visoko estetizirana, pojačana u finalu začudnim "magnetskim" pomicanjem njenih dijelova, poput tajnovitog pomicanja povećeg zvučnika bez vidljive fizičke veze ili snažnog zračnog kovitlanja jednog dijela ogromne crne zavjese. Neka ostane tajna. Iako nenametljivu, važnu ulogu ima i rasvjeta dizajnera svjetla Paula Chambersa, poput detalja s paljenjem neona praćenog imanentnim im zvukovima.

Priznata kanadska plesna umjetnica i pedagoginja Ame Henderson i naš višestruko nagrađivani plesni koreograf, plesač i redatelj Matija Ferlin zajedno surađuju još od 2002. godine, kada su se sreli za studija na plesnoj akademiji u Amsterdamu. Njihova nadahnuta predstava nastala je u koprodukciji kanadskog National Arts Centrea iz Ottawe i Zagrebačkog plesnog centra. Zagrebačku premijeru doživjet će preksutra u okviru Ganz novog festivala, a kanadsku tek idućeg ljeta. Iz Pule u svijet. (Zoran ANGELESKI, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter