Kako su uzgoj i rasplod svinja u Istri zanemarivi i pokrivaju svega petinu procijenjene proizvodnje pršuta, kobasica i ostalih tradicionalnih istarskih delicija od svinjskog mesa, već desetljećima uzgajivači svinja iz Slavonije i drugih krajeva sjeverne Hrvatske kamionima dovoze svinje u Istru i prodaju ih na lokalnim mjesečnim sajmovima. Istarska seoska domaćinstva u kojima se uzgajaju svinje za osobne potrebe ili eventualno u manjim količinama za prodaju, nabavit će ili negdje u ovo doba godine odojke koje će zatim dohraniti do uobičajene težine za klanje, od 180 do 220 kila, ili će nešto kasnije kupiti stokilaše pa njih dohranjivati do pune težine.
Goveda sve rjeđa
No, kako su se minulih godina sajmišta morala povinovati strogim sanitarnim i veterinarskim propisima, danas u cijeloj Istri samo tri mjesta s tradicijom održavanja redovitog mjesečnog sajma imaju legalno i funkcionalno stočno sajmište: Žminj, Višnjan i Vodnjan. Treba li vam odojak ili malo veći prasac da ga dohranite za praščinu sljedeće zime, poći ćete baš u neko od ta tri mjesta.
Na stočnom sajmištu u Žminju za posljednjega su se sajma od svega mogućega blaga prodavale samo svinje, i to s dva kamiona, odnosno dva su prodavača nudila svoje praščiće. Žminjski stočni sajam inače ima dozvolu i za prodaju peradi, pa i toga znade ponekad biti, iako ih zadnji put nije bilo, a krave odnosno goveda se ne samo u Žminju već i na sva tri istarska stočna sajma viđaju već vrlo, vrlo rijetko.
Ivana Bakova iz Pitomače zatekli smo kako već pakira svoj kamion za polazak. Prodao je, kaže, već polovicu praščića koje je dovezao, ali ne vraća se još kući, već prvo mora razvesti svinje kupcima, i to na potezu od Čepića do Rovinja. Takav se običaj razvio u trgovanju svinjama na istarskim sajmovima: kupci najčešće nemaju vlastiti prijevoz kojim bi kupljene svinje dopremili do svojih prašćaka, već prijevoz zahtijevaju od trgovaca.
Djedovim putem
Ivan Bakov je na to već navikao, i već je dobro upoznao istarske ceste, one kojima se kamionom može ugodno proći, kao i one gdje treba malo pažljivije voziti.
Zadovoljan je prometom od tridesetak prodanih svinja, jedan mu je kupac, kaže, uzeo čak petnaest komada, ali ne isplati se svaki put toliko. Praščiće iz Pitomače inače je u Istru na prodaju dovozio još njegov djed, i u godinama prije rata, a Ivan ga je često pratio na tim putovanjima, dugačkim ravno 400 kilometara. Cijene su, sudeći po odazivu kupaca, prihvatljive: odojci se prodaju za 20 kuna po kilogramu žive vage, a veći prasci po 15 kuna. Zna se dogoditi da mu kupci iz Istre unaprijed naruče svinje koje će im dovesti na sajam sljedeći mjesec, što je svakako bolje nego dovesti pun kamion i na sajmištu čekati hoće li neki kupac doći, uz mogućnost da jednako pun kamion odveze natrag kući. (Davor ŠIŠOVIĆ)