Godina je 1871., građani francuskog Rouena čekaju da ga okupira pruska vojska koja je pobijedila u ratu, nervoza raste, ali i dvojbe među protagonistima predstave "Kako je Dunda spasila domovinu" na tekst Slobodana Šnajdera, koja je sinoć prvi put izvedena u Hrvatskoj i to u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula, čime je otvorena i nova kazališna sezona. Bilo je to i prvi put da je jedan Šnajderov tekst izveden u pulskom kazalištu.
Drama je valjda hipnotizirala publiku jer skoro da nitko nije zucnuo, da bi se na kraju na ekipu predstave gotovo strovalio poduži pljesak, tjerajući ih da se na naklon vrate koji put više od očekivanog. Možda zato što su oni koji su na premijeru došli u predstavi vidjeli više od razrušene Francuske te prepoznali lažne domoljube koji se u njoj pojavljuju i koje odlično utjelovljuju glumci pulskog kazališta i varaždinskog HNK.
No, kako je i sama redateljica Snježana Banović na presici dva dana prije premijere izjavila da ne voli ići na prvu loptu, tako se nećemo ni mi odviše baviti dešifriranjem skrivenih, možda i potencijalno subverzivnih poruka, ako uopće takvih i ima. Tekst, osim što nudi sijaset tragova, i to jednako pažljivom gledatelju kao i onom površnom, daje priliku i svim likovima da se razmašu.
Iako se načelno uloge ovdje mogu podijeliti na glavne i sporedne, skoro svi likovi ravnopravno sudjeluju u predstavi.
Dunda, odnosno Mille E. Rousset, koju tumači Lana Gojak, odmah upada u oči svojim karikiranim seksipilom kojim podsjeća na sponzorušu, no njen se lik ne gradi na monolozima nego u interakciji s drugim likovima. Dunda ne prihvaća okupaciju svoje zemlje, ne prihvaća kompromise, za razliku od njenih dvoličnih prijatelja. Ona nije svetica, ona je crna ovca, slično kao i republikanac i socijalist Cornudet (Rade Radolović), no koji će se bez problema prikloniti gomili jer "socijalisti bi republiku, ali s kraljevskom apanažom".
Dvije opatice, Opuncija i Filomena (Romina Vitasović i Gea Gojak) pokazat će da baš nisu toliko čedne kao što im odora nalaže, a Mladen Vasary savršeno se snalazi u ulozi prevrtljivog grofa De Brevillea. Doduše, prevrtljivci su ovdje svi osim Dunde, pa tako i grofica Se Breville (Mirjana Sinožić) i raskalašeni gospodin i gospođa Loiseau (Denis Brižić i Helena Minić). Tu su još konj koji će ovu ekipu odvesti u bolju budućnost, a kojeg igra Željko Vukmirica.
Asim Ugljen pak nevjerojatno vješto se prebacuje kroz četiri, (zapravo pet (jedna je leš)) uloga, među kojima je i ona pruskog časnika. Glumačka ekipa savršeno je uigrana.
Scena i kostimi odlično su uređeni, prva zahvaljujući trudu Dinke Jeričević, dok su se Dženisa Pecotić i njena suradnica Desanka Janković pobrinule za odjeću. I sam početak više je nego efektan jer vidimo dim koji prekriva zamračenu pustoš kroz koju se jedva probija svjetlo. Ta atmosfera savršeno sugerira što bi se moglo kasnije događati. Za glazbu je bio zadužen Mate Matišić. Povremeno tako kroz predstavu "projuri" nekoliko taktova nečega što nas podsjeća na "One of these days" Pink Floyda. Sve je servirano na pladnju već nakon nekoliko minuta, počevši od naslova, a još i je podnaslov komada "Pokazna vježba iz kanibalizma".
Sam završetak ostavlja puno prostora za razmišljanje. Dojma smo da smo vidjeli možda tek prvi čin, jer sam finiš nudi puno prostora za jedan jednako efektan nastavak. Konačno, sama predstava je dinamična je i duhovita te traje nekih svega sat i dvadeset minuta.
Predstava je u cijelosti nastala u produkciji INK-a, a repriza je 15. listopada. Spomenimo još i da je koreografiju napravila Andrea Gotovina, oblikovatelj svjetla je Dario Družeta, asistentica redateljice Nina Križan, a inspicijent Manuel Kaučić. (piše Mladen RADIĆ; snimio Dejan ŠTIFANIĆ)