Ova je knjiga bitna jer je prva koja pokušava izaci iz zacaranog kruga nacionalnih historiografija, obostranog samosažaljevanja i kritiziranja, porucila je dr. Mila Orlic, povjesnicarka i viša asistentica pri Odsijeku za povijest rijeckog sveucilišta prilikom predstavljanja knjige Franka Dote "Zaraceno porace: konfliktni i konkurentski narativi o stradanju i iseljavanju Talijana Istre".
Malobrojne su posjetitelje sa sadržajem novog izdanja objavljenog u nakladi Srednja Europa upoznali i dr. Damir Agicic, urednik i nakladnik, te autor, a uvodnicar je bio Ivan Žagar. Susret su organizirali Istarsko povijesno društvo i udruga Istarska baština.
- Želio sam se baviti onim što pišu drugi, a ne onim što se dogodilo, a ideološki se to zove egzodus, i(li) fojbe, jasno je porucio Dota, povjesnicar, talijanist, lingvist i stalni dopisnik talijanske agencije ANSA.
Smatra, naime, da je svaki tekst, svaka napisana rijec, dogadaj sam po sebi, a on je svoj naslov, odnosno termine iseljavanja i stradavanja, odabrao stoga što ih je doživio najneutralnijim pri definiranju objekta istraživanja. Služio se pritom tekstovima koji su nastali nakon tih povijesnih momenata - a ciji su autori razlicitih struka, polazišta i interesa - koji su bili rezultat jednako tako raznovrsnih namjera i potreba.
- Takvom sam selekcijom zapravo želio doci do što relevantnijeg odgovora medunacionalnog razumijevanja, prica Dota i naglašava da je bitno ne tek što se piše, vec i tko i zašto piše. Kaže da se ne slaže s popularnom sintagmom da se povijest treba prepustiti povjesnicarima, da je to najgore što se može dogoditi dok se promišlja povijest, jer ona zanima sve ljude.
- Iluzorno je i naivno misliti da ce se odredene prilike drugacije tretirati ukoliko dodu u ruke povjesnicara, da onda nece postati instrumentom politike, prirodno je da one budu interesom i tih, a i društvenih i kulturoloških pitanja, veli autor.
Naglasio je i da je ovom knjigom nastojao potaknuti polemiku i da isto tako nije pretendirao ponuditi novu istinu, pa ni komentirati i analizirati razlicitost diskursa i stila odabranih pisaca, "kriterije strucnosti i hijerarhiju kvalitete". Takoder, smatra da je hrvatskoj historiografiji potreba autoreferencijalnost, i to s dozom reflektivnosti
U završnici veceri povedena je kratka rasprava (uz sadržajno
neutemeljeno predugo izlaganje anonimnog posjetitelja) prilikom koje
smo saznali da se Dota nije želio osvrtati na udžbenike zbog "posebnih
zakonitosti i sasvim osobitih novih prilika i odnosa koje namece tema
školske literature", kao i na njegovo iskustvo u toliko cestoj
manipulaciji brojkama žrtava iseljavanja i stradavanja Talijana u
Istri.
Nakon što je dr. Orlic porucila da se suvremena talijanska i
hrvatska historiografija u tom smislu približila brojci od 180 do 220
tisuca žrtava i podsjetila na brojku od 350 tisuca koju je bezrezervno
nametnuo i pretenciozno uvelicao Flaminio Rocchi, Dota je upozorio na
apsolutizam te tvrdnje koji i danas ne jenjava u talijanskom medijskom
prostoru
- I danas kad pošaljem drugaciji, manji broj žrtava u svojem
novinskom tekstu, urednik ga mijenja u 350 tisuca i to zato što smatra
da sam jednostavno pogriješio. To je jedini prihvatljiv broj, ne
postoji drugi, zakljucuje Franko Dota.