Iako se provodi već četiri godine, AZRRI-jev program trajne zaštite autohtone pasmine istarskog magarca korištenjem njegova mesa u gastronomiji tek bi se ove godine trebao razbuktati, a proizvodnja udvostručiti u odnosu na dosadašnje eksperimentalno razdoblje. Zamišljen tako da u potpunosti slijedi uspješan primjer istovjetnog programa kojim je spašena i znatno povećana populacija istarskog goveda u Istri, program revitalizacije istarskog magarca minulih se godina razvijao na dva paralelna kolosijeka: kakvim-takvim povećanjem broja grla u uzgoju, i postupnim edukativnim i promotivnim aktivnostima o uporabi mesa istarskog magarca u gastronomiji.
Tona i pol mesa u četiri restorana
No prijašnjih su godina rezultati bili mršavi: od svega tri-četiri kooperanta AZRRI je godišnje otkupljivao dvadesetak grla (sveukupno oko tonu i pol mesa), a meso plasirao u svega četiri restorana koji su jela s mesom istarskog tovara imali u stalnoj ponudi, i još nekoliko koji su ga nudili povremeno. U restoranima koji su ga dosad nudili magareće meso se još nije bilo afirmiralo u širokoj primjeni: šugo od tovara bilo je gotovo jedini način pripreme (restorani su za to naručivali meso vrata,mišića i plećke), a ostatak mesa (butove, rebra i drugo) AZRRI je prerađivao u salame.
Edukacija kuhara, brojne promotivne akcije i prezentacije na sajmovima i gastro-festivalima ipak su urodile plodom, i meso istarskog tovara malo-pomalo ipak postaje novi istarski gastronomski brend. Upravo je radionicom o pripremi jela od magarećeg mesa prije nekoliko dana otvoren ovogodišnji proljetni ciklus AZRRI-jevih kulinarskih radionica na Gortanovom brijegu. Većina polaznika prvi put se susrela s magarećim mesom, mnogi su izrazili zanimanje za njegovu nabavu i uvrštenje u svoje jelovnike, a od klasičnog "mesa za šugo" interes se širi i na druge dijelove magarećeg trupa.
Planiran otkup od 60 magaraca
Stoga u AZRRI-ju ove godine planiraju od 6-7 kooperanata iz cijele Istre, ali ponajviše južne, otkupiti šezdesetak grla istarskog magarca odnosno oko tri tone mesa, od čega se polovica planira plasirati u restorane u Istri, uključujući i njen slovenski i talijanski dio, te u Rijeku i Zagreb. Druga polovica magarećeg mesa prerađivat će se u odranije poznatu salamu od magarećeg mesa i crnog vina, te u kobasicu od miješanog magarećeg i svinjskog mesa. Osim što se prodaju na sajmovima i u delikates-shopovima, AZRRI-jevu magareću salamu (a uskoro i kobasicu koja je još u eksperimentalnoj proizvodnji) sve više uzimaju i ugostitelji, koji ju nude u hladnim platama odnosno predjelima.
Nakon što bi kuhari u radionicama na Gortanovom brijegu naučili pripremati i druga jela s magaretinom osim šuga, uveli bi ih i u jelovnike svojih objekata, na kojima je u posljednje vrijeme sve popularniji magareći burger, a od pisanice i slabine pripremaju se steakovi i tagliate. Za razliku od mesa istarskog goveda koje se ugostiteljima prodaje nakon nekoliko tjedana odležavanja odnosno zrenja, magareće meso zasad se plasira isključivo svježe, budući da se radi o mlađem mesu. Voditelj AZRRI-jevog Centra za razvoj ruralnog poduzetništva Edmondo Šuran kaže da je i magareće meso u planu za doradu odležavanjem i zrenjem, ali bi za to trebalo na raspolaganju imati veće količine. Broj grla koji se zasad može otkupiti od uzgajivača još je uvijek vrlo skroman, iako će se ove godine otkupiti tri puta veći broj nego lani.
Istarski tovar još uvijek ugrožen
Naručenog uzgoja još ne može biti, jer na terenu postoji tek oko 400 grla istarskog magarca, a iz istog razloga AZRRI još ne planira magarcima napučiti svoju novoizgrađenu farmu podno Gortanovog brijega, gdje je malo prije Nove godine useljeno osamdesetak grla istarskog goveda. Udruga uzgajivača istarskog magarca sa sjedištem u Juršićima odnedavno je postala od države ovlašteni nositelj uzgojnog programa za ovu autohtonu pasminu, a AZRRI-jeva trenutačna spremnost da otkupi sva raspoloživa nerasplodna grla svakako može biti dobra motivacija uzgajivačima da povećaju broj životinja na svojim farmama.
- Zasad je najvažnije da uzgajivači registriraju svoje životinje, jer bez toga mi ih ne možemo otkupljivati, naglašava Edmondo Šuran. Tako bi, kao što se prije desetak godina zbivalo s istarskim govedom, u ovoj godini očekivani porast potražnje i potrošnje mesa istarskog magarca trebao za sobom povući i povećanje broja grla u uzgoju.
Uobičajeni kriterij za proglašavanje neke pasmine ugroženom je ukoliko njena populacija rasplodnih grla broji manje od 2.000 grla. Populacija istarskog goveda, koje je već postalo istarsko gastronomski brend, trenutačno broji oko 1.800 rasplodnih grla, što ovu pasminu još uvijek svrstava u popis ugroženih, pa je prema tome populacija od 400 istarskih magaraca (među kojima je tek manji broj rasplodnih grla) pokazatelj da je istarski magarac vrlo ugrožena pasmina, iako je današnje stanje znatno bolje nego prije nekoliko godina kad ih je bilo jedva pedesetak. Što ga više jedemo, više će ga biti, logika je kojom se rukovode i AZRRI i Udruga uzgajivača istarskog magarca, dva glavna partnera u projektu spašavanja ove autohtone životinje čiji najbolji dani tek predstoje. (PIŠE Davor ŠIŠOVIĆ)