Stancija Grgur nedaleko od Vodnjana maleno je mjesto u koje s glavne ceste skrecu samo putnici namjernici. Tamošnje kuce kao da su niknule oko stare željeznicke postaje i pruge koja se na ovom dijelu duboko usjekla u visoke sure stijene.
U urednim dvorištima mještana barem je po jedna posveta tom tvrdom istarskom kamenu, a jedna od njih posebno nam je privukla pažnju.
Iz dvorišta Mire Bršcica prolaznike promatra statua koju je prije nekoliko godina izradio njegov pokojni brat Josip kao posvetu njihovoj majci. Iako nije bio te struke, susjedi kažu da je Josip bio iznimno umjetnicki nadaren, a osim što je klesao kamen, pisao je i divnu poeziju.
Cini se da je braci Bršcic ljubav prema kamenu zaista u krvi jer je i treci brat na svoju vikendicu dao postaviti veliku kamenu plocu na kojoj je isklesan bik, a u dvorištu i na travnjaku ispred kuce smješteni su kameni stolovi, klupice i izrezbarene kamene vaze za biljke.
Zahvaljujuci njima, Stancija Grgur dobila je tako jednu malu galeriju na otvorenom kakva se ne vida svaki dan.