Nakon pulskog Muzeja suvremene umjetnosti Istre i riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti retrospektivnu izložbu "Postojanost slikanja" Bojana Šumonje - koju čini 60-ak radova nastalih tijekom proteklih 25 godina njegovog intenzivnog stvaralaštva - može razgledati i zagrebačka publika u Galeriji Klovićevi dvori do 15. studenoga.
Kako je na otvorenju izložbe preksinoć istaknuo autor koncepcije izložbe i kataloškog teksta povjesničar umjetnosti Mladen Lučić, Šumonja je jedan od umjetnika koji je znatno pridonio "afirmaciji figurativnog slikarstva koje je u doba modernističkoga ikonoklazma bilo gotovo potpuno zatrto".
- U priklanjanju figuraciji zasigurno mu je pomoglo i to što je studirao na Akademiji di Belle Arti u Veneciji. Šumonja je Akademiju upisao 1980. godine, baš u vrijeme kraja modernističkog ikonoklazma kada je Bonito Olivia na Venecijanskom bijenalu predstavio slikare transavangarde, istaknuo je Lučić događaj koji je autoru otvorio vrata postmodernizma.
Govoreći o razvoju autorova slikarskog rukopisa, Lučić je naglasio da je Šumonja diplomirao kiparstvo, no ono je u njegovom stvaralaštvu ostalo u drugom planu jer se umjetnik bezrezervno prepustio hedonizmu slikarstva. Na tu je odluku snažno utjecao još jedan talijanski likovni teoretičar - Maurizio Calvesi, s izložbom anakronističkog slikarstva 1984. godine na Bijenalu. Riječ je o izložbi znakovitoga naslova "Arte allo spechio" (Umjetnost u zrcalu) koji upućuje na umjetnost koja reflektira samu sebe i koja je zagledana u prošlost.
- Šumonja je, ističe autor izložbe, po vokaciji postmodernist pa se u njegovim ranim radovima, primjećuje utjecaj Picassa, Velazqueza, Goye... No, on sve te velike majstore samo dodiruje, odnosno citira ih na sebi svojstven način, objašnjava Lučić, dodajući da središnji dio izložbe potvrđuje njegovu tvrdnju da Šumonja nikada nije bio umjetnik u trendu.
- To su slike pune snoviđenja, fantazmogorije, teške atmosfere pune katrana. One naprosto odišu metierom imanentnim svim velikim slikarima, kazao je Lučić završivši svoju kratku analizu Šumonjinog intenzivnog 25-godišnjeg stvaralaštva ciklusom "Ovce", započetim 2005. godine.
- S "Ovcama" Šumonja prvi put direktnije komentira našu socijalnu zbilju. Metaforički nas upozorava, jer umjetnost je tu da bude društveni korektiv, da smo izgubili svoju individualnost i postali tek dio zabludjelog, poslušnog stada koji vode velike korporacije i moćni državnici - zaključio je Lučić sa Šumonjinom gotovo biblijskom aluzijom. (S. SABOVLJEV, snimio D. JELINEK)