Sve više žena, osobito u Sjedinjenim Državama, najavljuje da će u sklopu porođajnog iskustva pojesti posteljicu očekujući od toga koristi za zdravlje poput sprečavanja ili umanjenja postporođajne depresije, kaže u svojoj analizi američki biheviorist i profesor psihologije na Sveučilištu u Buffalu Mark Kristal, objavio je u utorak američki portal Huffington Post.
Riječ je o placentofagiji, postupku u kojem majka tijekom poroda pojede placentu, tekućine i tkivo koji izađu s djetetom. Takvo ponašanje uvriježeno je među nehumanim sisavcima (osim kitova i dupina), ali je gotovo nepoznato među ljudima, u bilo kojoj kulturi i civilizaciji koje su ikad postojale. Povremeno se pojave pojedinci ili skupine koji to čine, ali riječ je o iznimci koja potvrđuje pravilo.
Danas je u tijeku novi hir oko placentofagije. Žene, koje potiču babice i patronažne sestre, uz pomoć neprovjerenih informacija s interneta, odlučuju se progutati posteljicu tijekom poroda. Jedu je sirovu, kuhanu, umiješanu u napitak ili sušenu i stavljenu u kapsule, kako bi spriječile ili smanjile negativne posljedice poroda poput postporođajne depresije, nedostatka mlijeka ili hormonalnog poremećaja.
Nažalost, nema nijednog dokaza da placentofagija kod ljudi medicinski ili fiziološki olakšava ijedan od tih problema. No na internetskim stranicama osoba poput babica ili onih koji prodaju posteljicu u kapsulama često tvrde da je placentofagija tijekom poroda korisna jer se suha posteljica, primjerice, stoljećima koristi u kineskom travarstvu. No istina je da se Zi He Che, kako se to zove na kineskom, koristi rijetko u liječenju raznolikih oboljenja - od impotencije i neplodnosti do kroničnog kašlja.
Njezin se pojedinačni učinak, prije svega, ne može provjeriti jer je uvijek pomiješana s mnogim travama i lijekovima, a nijedno znanstveno istraživanje ne pokazuje da ima ikakvog učinka.
Jednaka ljekovita svojstva mogu se pripisati i postupcima poput liječenja raka osinjim gnijezdom ili kornjačinim oklopom, kineskim datuljama za ADD/ADHD ili biserima, antilopinim rogom ili glistama za epilepsiju, kaže Kristal.
Kod životinja, za razliku od ljudi, korist od placentofagije je višekratno dokumentirana i ponajprije se odnosi na ublažavanje boli tijekom trajanja trudova i poroda, a pomaže i pri trenutačnom stvaranju majčinskih osjećaja pri porodu preko posteljice koja je povezana s mladunčetom.
Kod žena to nije tako, a urbane legende, anegdote i svjedočanstva govore o pozitivnim ishodima jedenja posteljice, neovisno o načinu pripreme, trenutku jedenja u odnosu na porod ili pojedenoj količini. Čini se da je jedino važno to što majke očekuju da će jedenje posteljice biti učinkovito prije nego što to učine.
To je klasična formula placebo učinka - poboljšanje zdravstvenog stanja na temelju očekivanja, a ne farmakoloških mehanizama.
Iako ljudska posteljica sadrži istu analgetsku komponentu kao i kod drugih vrsta, mi još ne znamo da li ta komponenta, ili neke druge, ima ikakvog učinka na ljudske probleme.
Stručnjaci smatraju da placebo nije nužno loš i da može biti koristan pod uvjetom da se njegovim korištenjem ne odgađa ili zamjenjuje nužna i provjerena medicinska pomoć. Tako se, navodi Kristal, treba odnositi i prema placentofagiji i njezinoj mogućoj štetnosti po ljude.
Činjenica da je placentofagija među ljudima gotovo nezabilježena pojava, dijametralno suprotno od prakse drugih sisavaca, mora se ozbiljno razmotriti, upućuje autor.
Posteljica može biti zagađena mikroorganizmima, može sadržavati otrovne tvari filtrirane iz krvi ili čak može imati negativne imunološke posljedice po majku, kaže američki profesor i upozorava da čak i mala pogreška u prilagodbi može imati evolucijsko značenje nakon stotina ili tisuća naraštaja.
Dok se ne utvrde moguće koristi od jedenja posteljice i dok se ne provedu znanstvena istraživanja o učinku koji to ima na ljude, a budući da nije izričito zabranjena, placentofagija će, na nesreću - kako kaže Kristal - ostati stvar osobnog ukusa. (Hina)