Prosinac je vrijeme kada poštari imaju pune ruke posla. Iako u eri informatizacije i elektroničkog slanja pošte, ovo je mjesec kada prenesu nekoliko tona pošiljki.
U Puli radi 27 poštara, svi su muškarci, raznesu oko šest tona pošiljaka po gradu, odnosno, otprilike 10-ak kilograma po poštaru dnevno.
No, činjenica je da se sadržaj pošiljki ipak mijenja iz mjeseca u mjesec, pa je tako u prosincu, očekivano, najviše blagdanskih čestitki i reklama, dok je u ostalim mjesecima puno preporučene pošte, sudskih otpremnica, obavijesti o ovrhama, računa, a jednom mjesečno mnogima stiže i očekivana - mirovina.
- Naravno da svi željno očekuju svoje mirovine tako da smo im tih dana jako dragi. Uglavnom nas ljudi dobro prihvaćaju i rado dočekuju, a mnogi i ugošćuju, ispričao nam je pulski poštar Andrej Benčić s 10-godišnjim stažem u ovoj službi.
Kako nam je rekao Benčić, ovisno o predjelu grada koji pokriva, nekad ide pješice, nekad motorom. Posao je to koji zahtijeva isključivo terenski rad u svim vremenskim uvjetima. Zimi je tako nužno bolje se obući, dok ljeti problem stvaraju užaren asfalt i visoke temperature.
- Ljeti, primjerice u kolovozu, uvijek stižu i kartoline, a ovo su upravo i dani kada nosimo i čestitke. Dio mjeseca uvijek je rezerviran za raznošenje reklamnih letaka, a sada, pred blagdane, još i više.
Kada nosimo mirovine, ljudi nam se najviše vesele. Neki nam uvijek i puste manču za kafe, to je ostao takav običaj, pogotovo kod starijih ljudi. Ja znam da je još i moja nona puštala deset kun' za poština. No, u ovom poslu stekneš dugogodišnja poznanstva pa i prijateljstva, priča Benčić.
Kaže da otkad je mobitela i interneta, razglednica je sve manje, ali ih za divno čudo još uvijek ima.
Dobri običaji ugošćavanja poština i dalje su prisutni u Puli, pogotovo u okolici i na selu. Prema Benčićevim riječima, svi ih rado ugošćuju, zovu na kavu ili čaj, a mnogi ih zovu "ća pojisti", naprave im marendu.
- Svi nam kažu, si lačan, si žedan, ali kada smo na motoru, onda smo previše obučeni pa je nezgodno ulaziti i oznojiti se, pa se opet vratiti na motor. Tada zapravo i odbijamo ući, ali neki se i naljute ako odbiješ, kaže nam na kraju Benčić s kojim obilazimo centar grada.
Gdjegod prođe i donese poštu, svi mu se osmjehuju, a nama dovikuju "svi su poštari odlični". (S. ZRINIĆ TERLEVIĆ, snimio M. MIJOŠEK)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU