Poskok je jedina otrovna zmija koja živi u Istri


Mnogi se ljudi boje zmija, zbog tog straha, u ovo se vrijeme boje brati šparuge, ili šetati šumama i livadama. Većina ih smatra kako su mnoge zmije otrovne, ali i one koje to nisu, smatraju mnogi, mogu nanijeti opasne ozljede i zato ih treba ubiti. To nipošto nije istina, ističe biolog Toni Koren s koparske Univerze na Primorskem, zacijelo najbolji poznavatelj gmazova koji žive u Istri. Istina je kaže posve drugačija. Zmije su vrlo korisne i uglavnom bezopasne životinje kojima je jedini cilj isti kao i nama - živjeti i stvarati potomstvo. One su vrlo plašljive životinje kojima je prvi nagon odmaknuti se čovjeku s puta, a svaka zmija ima svoj način obrane koji primjenjuje samo kad se zatekne u bezizlaznoj situaciji.

Često se govori o raznim vrstama zmija viđenim u Istri, ali ovdje zapravo živi sedam vrsta zmija, a od njih je samo jedna otrovna i to poskok.  Poskoka (vipera ammodytes) jedinu zmiju otrovnicu koja živi u Istri ljudi obično zovu gad i katenjača, a prepoznatljiva je po
rožnatoj izraslini na glavi koja se u puku naziva rog. Živi uglavnom na kamenjarima i rubovima šume. Ime je dobio zbog toga što se u narodu vjeruje da može skakati, što nije točno. Moguće je da ljudi u to vjeruju jer se poskoci ponekad penju na drvo u potrazi za pticama, a kako ponekad znaju pasti s njega izgleda kao da su skočili. Još je jedna zabluda vezana za poskoka.

Iako je otrovan, poskok je vrlo mirna i neagresivna zmija, kaže Koren. Sretne li čovjeka, mirno će se povući, a napada samo ako se osjeti bezizlazno ugroženim, i najčešće kada se stane na njega ili ga se pokuša ubiti.

- Čovjek se od njegova ugriza može zaštititi visokom obućom i dugim hlačama. U slučaju susreta s poskokom, ipak treba pričekati da se on udalji ili se maknuti od njega. Da se takav susret ipak izbjegne dobro je u šetnji šumom, a pogotovo u branju šparuga uvijek imati štap i njime udarati po zemlji ili raslinju, budući da zmije vrlo dobro osjećaju vibracije svaka će se na vrijeme odmaknuti, kaže Koren.(Mirjan RIMANIĆ)

VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU
 


Podijeli: Facebook Twiter