Dušan Kovačević je jedan od osnivača festivala Exit, kultnog sad već i na europskoj karti glazbenih događanja. Društvena aktiviranost tog događaja, dolazak festivala sa svojom inačicom i u Umag ove godine u svibnju te komplicirana politička situacija na ovim prostorima bili su dovoljan razlog da izmijenimo par rečenica s njime.
- Sve vaše festivale u 2017. održavate pod motom Ljeto ljubavi, kao svojevrsni revival 1967. i početaka hipi pokreta. Pokrećete festival u Hrvatskoj, i to u trenutku dok politički odnos sa Srbijom nije na najvećim granama. Zanimljiva simbolika.
- To se nekako "potrefilo". Mi smo ovu najavu festivala u Umagu dogovorili mnogo prije, ali je eto ispalo da dolazi u trenutku novog vala zahlađenja među državama. Mislim da mi ovime pokazujemo primjer kako zapravo treba biti, Istra i Umag s jedne strane te Exit s druge su primjer kako treba raditi i komunicirati. Exit od svog osnivanja ima misiju - jedino kroz komunikaciju, druženje i sve ono što se događa na festivalima možemo graditi neku bolju budućnost.
- Koja je poveznica Exita i hipi pokreta?
- Na nekom globalnom nivou Exit je jedan od rijetkih festivala koji je baštinio nastanak svih tih događaja krajem 60-ih. Svi ti festivali, od Woodstocka nadalje, nastajali su iz želje da se nešto mijenja. Bili su to društveni i glazbeni događaji, ali nikako komercijalni, s društvenom porukom u prvom planu. Tada primarno protiv rata u Vijetnamu, a danas je to nešto drugo. Mi smo imali ideju da obilježimo tih 50 godina, s obzirom da smo nastali kao festival s društvenom odgovornosti kao prvom porukom. Time želimo poručiti i regiji i čitavom svijetu da su poruke koje su tada promovirane, sad potrebnije nego ikada.
- Kad pričamo o tim porukama, nije li zanimljivo da se u ovom trenutku diljem svijeta, od Sirije nadalje, događaju zločini, genocidi i ratovi. Je li svijet napravio jedan krug i vratio se tamo gdje smo već bili? Diljem svijeta se događaju, da prostite, sranja.
- I to žešća. Generalno, ti ciklusi se ponavljaju, kako na nekim našim lokalnim razinama, tako i na globalnim, svjetskim. Ono što se mora reći jest da pored svih tih ratova, genocida, sukoba, prvi put imamo situaciju i da sami sebi kao rasa prijetimo. Imamo još pet, deset ili pedeset godina na planetu, ukoliko ga ne zaustavimo iscrpljivati. Mislim da će to biti jedan od glavnih izazova u idućem razdoblju. Ljudi je sve više, prirode je sve manje, resursi nestaju i čini mi se da će se ljudi morati ubrzano okrenuti toj priči, ako želimo da naša djeca i unuci nastave živjeti na Zemlji.
- Kad smo već kod toga, što mislite odakle ta ljudska sklonost samodestrukciji?
- Pa ne znam, to je mnogo šire pitanje za neke druge ljude. Moje osobno mišljenje je da nam se, onog trenutka kad smo kao vrsta pobili sve one neandertalce i sve biljojede slične vrste koji su živjeli stotinama tisuća godina prije, možda tada usadilo nešto pogrešno u genom.
- Vi ste festival osnovali 2000. godine kao reakciju na političku situaciju u Srbiji. Mnogi poznanici iz Srbije mi pričaju da danas politički zapravo nije ništa bolja situacija nego li je bila tada.
- To su ti ciklusi o kojima smo već govorili. Ono što vidim kao važan trenutak je da su tada naša društva bila udaljenija, razdvojenija. Rat je bio još svjež u sjećanju, brojne su rane bile otvorene. Smatram da je sad potrebno raditi na regionalnoj razini. Istomišljenici iz čitave regije komuniciraju i zajedničkim snagama moraju pokušati napraviti promjene u svojim društvima.
- Dolazite u Hrvatsku, imate podružnice u Crnoj Gori i Rumunjskoj. Bojite li se da bi vam netko mogao kazati da ste taj koncept društvene angažiranosti kroz festival iskoristili za monetizaciju i komercijalizaciju?
- Društveno poduzetništvo je ono što je u ovom trenutku jako važno. Mnogi ljudi koji se bave društvenim aktivizmom ili humanitarnim radom sve se više okreću tom društvenom poduzetništvu. Kad funkcioniraš kao obična udruga, jednostavno zavisiš od priloga i donacija koje će ti netko drugi dati. Kad ti sam generiraš svoje prihode, onda si u mogućnosti da ne zavisiš od donacija drugih. Stoga smatram da je ta ekonomska samoodrživost izuzetno bitna. Ona može nekad izgledati kao monetizacija, ali je jednostavno neophodna.
- I za kraj, jedna ležernija tema. Ljeto ljubavi, kažete, dolazite u Istru, trebamo li očekivati kakav baby boom tamo početkom 2018. godine?
- Hahahaha... Znate kako je, mi imamo velik broj beba Exita, imamo velik broj bračnih parova koji se spojio tu, sad već imamo i dio publike koja je napravljena tijekom Exita. Tako da je odgovor na pitanje - da. Možemo pozvati ljude u svibnju u Istru da dođu širiti ljubav. I moram kazati, odlična je ta međunacionalna ljubav, mislim da se tu krije i dodatna draž. (Danko RADALJAC)