"Mrki i zaboravljeni, a ipak tako živi", sažela je u knjizi dojmova svoju impresiju jedna Puljanka nakon posjeta izložbe pulskog fotografa Hassana Abdelghanija "1914. s distance", otvorene prošlog petka u dojmljivom multimedijalnom izdanju za Noći muzeja u pulskoj galeriji Sveta srca.
Riječ je o izložbi Hassanovih fotografija nadgrobnih portreta velikih (na katu i manjih, preglednijih) formata, a ovaj već poznati i nagrađivani koncept Abdeghanijevog opusa, nadogradili su, uz kustosicu Paolu Orlić, slovenski videoumjetnici mlađe generacije Aka Bojić i Luka Umek, art direktor Saša Podgoršek, kopenhaški umjetnik David Nikolić (autor pratećeg eksperimentalnog filma), Marko Grbac Knapić (autor glazbe i zvučne kulise) i dizajner svjetla Dean Skira, uz tehničku podršku Igora Zirojevića i Ivana Zidara.
Oni su svojim intervencijama dekonstruirali prostor ove galerije, čineći ga mjestom svojevrsnog suvremenog memento mori iskustva. U tom smislu, vrijedi citirati impresiju jednog drugog posjetitelja, koji je napisao: "Da se čovjek sjeti što ga čeka".
Hassan Abdelghani rođen je u Osijeku 1965. godine, a odrastao u Kairu (Egipat). U Kopenhagenu je 1990. godine završio školu fotografije, gdje 1998. osniva privatnu fotoškolu Global Fotoskole, a zatim u Puli otvara galeriju Makina. Dosad je potpisao niz umjetničkih i filmskih projekata. U uvodu našeg razgovora posebno je zahvalio cijeloj suradničkoj ekipi, zatim domaćinu, ravnatelju Arheološkog muzeja Darku Komši i njegovom stručnom timu te Gradu Puli i Istarskoj županiji. Izložba je otvorena još tri tjedna, do 26. veljače.
Suočavanje s prolaznošću
- Manje upućen mogao bi pitati kako to da si se ti, veseljak, nemiran duh, uhvatio tako ozbiljne, makabrične teme osvjetljavanja portreta s nadgrobnih spomenika?
- Da, neki su čak, na gostovanju izložbe u Austriji, govorili o "fascinantno morbidnoj izložbi". No, upravo suprotno, glavni mi je motiv bio slavljenje života kroz otimanje tih lica zaboravu.
- Što su tebi sve, prije samog fotografiranja, poručivala izblijedjela lica ratnih pokojnika?
- Suočavao sam se licima ljudi koji su umirali u vrijeme Prvog svjetskog rata. Kroz svako lice pokušao sam si dočarati njegov život. Kroz tu fotografiju, kroz to jedino svjedočanstvo tog jednog života, pokušao sam oživjeti tu biografiju. Ispred mene je na pulskom Mornaričkom groblju, ali i na drugim grobljima, bila čitava lepeza života: od nadgrobnih portreta umrle novorođenčadi, mladih i starih ljudi, bračnih parova. Posebno je dirljiv slijedeći moment - ljudi, često umrle bebe, koje nisu za života slikane, bili bi mrtvi fotografirani, na čije bi zatvorene mrtve oči fotograf naknadno dodavao oči živućih ljudi.
- Otkud taj unutarnji umjetnički impuls za oživljavanjem starog svijeta?
- Svakako je to i suočavanje s vlastitom prolaznošću. Stoga i kustosica izložbe Paola Orlić citira, među ostalim, i slikara Masaccioa koji je kao memento mori naručitelju upisao na glasovitoj grobnici Svetog Trojstva u Firenci: "Ja jednom bijah ono što vi jeste, a ono što ja jesam vi ćete jednom biti." Kustosica Orlić kreirala je koncept izložbe kao "suvremeni memento mori iskustva" u nikad prikladnijem prostoru desakralizirane crkve Sv. Srca.
Umjetnički koncept
- Portrete si , bez posebnih dodatnih autorskih intervencija, preslikao. Jesi li možda zbog toga doživio kritike tipa "Gdje je tu art"?
- Ne. Na ovaj rad treba gledati kao na umjetnički koncept koji je i selekcijom, rasporedom portreta i njenim multimedijalnim predstavljanjem u galeriji Sveta srca autentično autorsko djelo. Uostalom, kao koncept prepoznat je i na rovinjskim Photodaysima gdje je i pobijedio kao umjetnički koncept godine, fotografije s "From a Distance" nalaze se u fundusu zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt, a pojedine fotografije iz ovog ciklusa završile su kod pojedinih španjolskih kolekcionara.
- Kako tumačiš odlične reakcije posebno međunarodne publike i kritike na ovu tvoju izložbu?
- Čini mi se da je njen potencijal u originalnosti, ali i u pogođenosti trenutka obilježavanja stote obljetnice Prvog svjetskog rata. S druge strane, zanimljivo je da je i mojoj drugoj domovini Danskoj, gdje protestanti ne rabe fotografije na grobovima, izložba naišla na odličan prijem.
- Koji je daljnji život ove izložbe? Nakon Rovinja, Graza, Frostrupa, Leipziga, slijede Berlin, Kopenhagen, Barcelona, Madrid i Lavov.
- Uz to, ova moja izložba dio je veće grupne međunarodne izložbe "Recorded Memories" u organizaciji Goethe instituta, a koja je već obišla Njemačku, BiH, Bugarsku, Srbiju, Tursku, Grčku i Rumunjsku, gdje je postavljena u ogromnoj Palači parlamenta, ponajvećem zdanju na svijetu, izgrađenog za vladavine Ceausescua. (Zoran ANGELESKI)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU