Potvrđeno je još jedno stanište znamenite čovječje ribice, endemskog stanovnika slatkih voda kraškog podzemlja. Prošloga su je mjeseca uočili speleoronioci u sklopu istraživanja u izvoru Gradole, uz rijeku Mirnu kraj Kaštelira, inače glavnom opskrbljivaču Istre pitkom vodom. Detalje o tom važnom otkriću doznali smo od poznatog porečkog speleologa Silvija Legovića, znanog i po nadimku Kawasaki, člana speleološkog društva Proteus (što je dio latinskog naziva za čovječju ribicu, Proteus anguinus, op.a.) i vlasnika jame Baredine kraj Nove Vasi, prvog geomorfološkog lokaliteta u Istri uređenog za turistički posjet.
Ronio i Meksikanac
- Iskoristili smo boravak u Istri naših biospeleologa i speleoronilaca Branka Jalžića i Petre Kovač-Konrad iz Zagreba da ponovo istražimo dubine izvora Gradole. Zahvaljujući povoljnim hidrološkim uvjetima, a i susretljivosti Istarskog vodovoda, koji je zaustavljanjem pumpi omogućio ronjenja, prošlog su mjeseca u dva dana obavljena dva urona u kojima je uz spomenute naše stručnjake sudjelovao i biospeleolog iz Meksika Efrain Chavez Solis, navodi Legović.
Uroni su trajali 50, odnosno 55 minuta, i speleoronioci su prošli 125 metara kanala, spustivši se 25 metara u dubinu izvora gdje se, kako su prenijeli, otvaraju širi prostori i gdje postoji veliki potencijal za nastavak istraživanja.
- Iako je vidljivost u užim dijelovima kanala bila vrlo loša, svega metar do metar i po, osobito pri povratku jer su se digle čestice mulja, ipak su na samo 55 metara od ulaza i 15 metara dubine uspjeli uočiti najvećeg stanovnika našeg podzemlja - čovječju ribicu i brojne sitne račiće kojima se ona hrani. Poreština je tako postala bogatija za još jedno potvrđeno stanište ove ugrožene i zaštićene životinjske vrste, ističe Legović.
Istraživanje izvora Gradole obavljeno je u sklopu projekta zaštite čovječje ribice koji vodi Hrvatsko herpetološko društvo HYLA na čelu s dr. Dušanom Jelićem, a iz kojeg je u ovoj akciji sudjelovala herpetologinja dr. Katarina Koller iz Zagreba.
Točne procijene
- U sklopu ovog projekta je monitoring Pincinove jame u okolici Poreča, gdje je također stanište čovječje ribice, pa smo prisutnost stručnjaka i speleoronilaca iskoristili za istraživanje potencijalnog staništa u Gradolama, što se naposljetku pokazalo točnim. Ovo vrijedno otkriće svakako je poticaj i Hrvatskom herpetološkom društvu i našem speleološkom društvu za dodatni angažman na zaštiti ovog endemskog vodozemca i detaljnije istraživanje izvorišta pitke vode, te nastavak potrage za čovječjom ribicom u još nekoliko jama i izvora Poreštine, kazao je Legović dodajući da su u prošlosti pazinski i porečki speleolozi organizirali nekoliko akcija ronjenja, ali s ograničenim uspjehom.
Upravo zbog toga što dosad izvor Gradole nije bio detaljnije speleoronilački i biospeleološki istražen, obavljeno je ovo preliminarno istraživanje. Uz ovo u Gradolama, u Istri je potvrđeno još nekoliko staništa čovječje ribice. Prvi put je zabilježena početkom prošlog stoljeća u Puli, te kod Vodnjana i Plomina, a u novije vrijeme u okolici Poreča, Tara, Gračišća te u izvoru Rakonek na Labinštini.
Potrebna zaštita
Istraživači napominju da su nažalost staništa čovječje ribice sve ugroženija zbog urbanizacije i drugih građevinskih zahvata, kao i zagađenja i nekontroliranog korištenja jama, kao odlagališta otpada, tako da ih u Istri na nekoliko mjesta gdje su nekad viđene danas više nema. Zato je potrebno posvetiti pažnju istraživanjima speleoloških objekata s vodom da bi se upotpunili podaci o rasprostranjenosti čovječje ribice, ne samo u Istri nego i na ostalom području Dinarida, na temelju kojih se bolje mogu odrediti i početi provoditi odgovarajuće mjere zaštite, ističu u zajedničkom priopćenju o otkriću čovječje ribice u Gradolama Silvio Legović, Petra Kovač-Konrad i Katarina Koller.
Gradole, najizdašniji istarski izvor
Novo nalazište čovječje ribice, izvor Gradole, nalazi se u dolini rijeke Mirne, sjeverno od Kaštelira prema Vižinadi. Površina izvora je na svega osam metara nadmorske visine. U sušnom razdoblju daje polovicu ukupnih količina vode koje izviru u Istri pa je kaptiran za vodovod. Maksimalna mu je izdašnost oko 15 kubičnih metara u sekundi.
Strogo zaštićena svojta
Čovječja ribica, Proteus anguinus endem podzemnih slatkovodnih staništa dinarskog krša. Ona je jedini pravi podzemni kralješnjak. Rasprostranjena je na području Slovenije, oko Trsta u Italiji, Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Prvi put je opisana 1768. godine, a u Hrvatskoj prvi put zabilježena 1840. na izvoru Goručica blizu Sinja. Kao ugrožena vrsta po Bernskoj konvenciji spada u strogo zaštićene vrste, a zaštićena je i europskom direktivom o zaštiti staništa i vrsta kao i hrvatskim pravilnikom o proglašavanju divljih svoji zaštićenim i strogo zaštićenim (upisana je kao "strogo zaštićena svojta"). (G. PRODAN)