Godišnja skupština Kluba liječenih alkoholičara koji u Poreču postoji od 1975. godine, prilika je za javnu podršku onima koji pobjeđuju ovisnost i ostaju trijezni. Na jučerašnju skupštinu mnogi su došli u pratnji supruga, djece i unuka te govorili o vlastitim potresnim iskustvima, usponima i padovima.
Članovi kluba sastaju se svake srijede u 16 sati i prosječno ih se okupi dvanaest zajedno s članovima obitelji. Sastav kluba je heterogen, pa među članovima ima umirovljenika, radnika, obrtnika, nezaposlenih, kao i korisnika socijalne pomoći. Na redovitim sastancima jednim dijelom govori se o problematici oko apstinencije i recidiva, a drugim o edukaciji o alkoholizmu, kao i o zdravstvenim i psihičkim posljedicama koje zloporaba alkohola izaziva kod ovisnika, u njegovoj obitelji, radnom mjestu i društvu općenito.
Izvještaji o radu i financijski izvještaji zapravo su u drugom planu, jer je puno važnija iskrenost u svakoj pojedinoj priči, kao i činjenica da način rada koji se primjenjuje u ovoj terapijskoj zajednici u Poreču, služi i kao dobar primjer i mjesto za razmjenu iskustva klubovima u Istarskoj, Primorsko-goranskoj pa i drugim županijama. Zato je na skupštini bilo gostiju iz Rovinja, Labina, Pazina, Buzeta, Umaga, Pule, Opatije, Matulja i Delnica, ali i predstavnika Grada Poreča, policije, Crkve, te ostalih ustanova i udruga.
Predsjednik Jolando Poropat apstinent je već gotovo tri desetljeća, a članove drži na okupu vlastitom upornošću te trudom terapeuta. Veliku mu pomoć pružaju i socijalni radnik Mirko Gortan te viša medicinska sestra Dragica Šuran.
Izvješće o radu pročitao je Mladen Đuranec, a u njemu je istaknuto kako su i u protekloj godini držali svoj cilj - da sa pojedinca i njegove anonimnosti naglasak stave na uzajamnost i užu obiteljsku i širu društvenu zajednicu te je Klub postao važan dio preventivnih aktivnosti, a ne samo djelovanja kada se bolest sa svim komplikacijama već razvije.
Na poteškoće u radu nailazili su kod osoba koje su od strane pravosudnih organa upućivane na liječenje u klub, kao nastavak zatvorske ili uvjetne kazne ili zbog nasilja u obitelji, jer su takvi ovisnici nedovoljno upućeni u samu bolest ili su vrlo malo motivirani za uspješno liječenje i apstinenciju.
Uz proračun od svega 32 tisuće kuna ovi ljudi izvode prava čuda, koja počinju s trenutkom suočavanja s vlastitom ovisnošću i vode kroz najtežu, prvu godinu borbe kroz trezvenost.
U planu za ovu godinu glavni cilj i dalje ostaje održavanje apstinencije članova kluba i njihova resocijalizacija, uključivanje u užu i širu društvenu zajednicu. I u ovoj godini nastavljaju s terapijskim sastancima svake srijede u njihovim sjedištu u Gioseffijevoj ulici.
Na svečanosti priznanja za apstinenciju dobili su članovi koji ne piju alkohol jednu, dvije, četiri i 25 godina, ukupno njih četrnaest. (Napisala i snimila V. HABEREITER)