"Cuo sam svakakvih prica, nagadanja i konstrukcija, i to je glavna tema na mnogim mjestima u gradu, no tko zna što je od svega toga istina", rekao nam je u cetvrtak djelatnik jednog objekta na glavnom poreckom trgu odgovarajuci na pitanje kako je napad na dogradonacelnika Eda Kosa odjeknuo medu Porecanima.
Pucnjavu na Kosa pred obiteljskom kucom u Kukcima gradani neminovno povezuju s njegovim gradevinskim biznisom te funkcijama zamjenika gradonacelnika i šefa poreckog IDS-a jer, vele, lako je moguce da se u svim tim ulogama nekome zamjerio.
Mnogi Porecani odmah spominju i eksploziju bombe pod njegovim automobilom u dvorištu gradske uprave prije cetiri godine, ali i nedavnu anonimnu prijavu užeg gradskog vodstva USKOK-u i Državnom odvjetništvu. Culo se, medutim, i mišljenje da napad nije povezan s gradevinskim sektorom niti je posrijedi lokalni politicki obracun, vec nadilazi porecke okvire, dok su pojedinci, suprotno tome, cak spominjali politicki spin i mogucnost da je citava prica preuvelicana.
Drugi isticu da sve upucuje na napad iz privatnih razloga, koji takoder mogu biti raznovrsni. Odbacuju teorije o placenom atentatoru, napominjuci da bi se takav napadac drukcije ponašao i vjerojatno ne bi za sobom ostavio oružje. Upravo bi pištolj, kažu Porecani, trebao biti kljuc za rješenje price i odvesti policiju do napadaca. Naravno, ako ga je atentator posjedovao legalno. Dodaju da je najvažnije otkriti motiv napada.
"Zamislite kako je to živjeti sa spoznajom da vas je netko pokušao ubiti. Covjek ima djecu, kako je tek njima. Vidjeli smo Kosa jutros u gradu u vecem društvu i zakljucili da mu je dobro, što je na koncu i najvažnije", kaže jedna gospoda.
Na pitanje smatraju li da žive u nesigurnom gradu, buduci da pucnjave ocito nisu poštedena ni stambena prigradska naselja, Porecani su razlicito odgovorili.
"Nismo mi Edo Kos da bismo se bojali. S druge strane, tko je danas više siguran? Ljudima se prijeti i napada ih se zbog nekoliko tisuca kuna. Potencijalna meta je svatko tko nosi predati dnevni utržak - prodavacice, trgovci, kiosci, pošte …", komentar je djelatnice jedne privatne tvrtke.
"Sjecam se da, dok smo bili djeca, nikad nismo zakljucavali kucu. Otišli bismo nekamo i ostavili otkljucana vrata. A pogledajte što se danas dogada oko nas", navodi u povodu nemilog dogadaja jedna djevojka.
"Nije mi svejedno cuti da je netko pucao na osobu koju znam. Živimo u malom gradu, ljudi se uglavnom poznaju i naravno da ovakve vijesti uznemiruju", veli jedna mlada majka.
"Ne ulazeci u razloge i nagadanja o tome što se zapravo dogodilo, žao mi je Eda Kosa. Osim toga, metak je mogao uletjeti nekome u kucu, pogoditi neko dijete. Poznajem neke ljude iz tog susjedstva. Žalosno je da se to dogada", kaže stanovnica jednog drugog poreckog predgrada, u kojem je svojedobno takoder došlo do pucnjave, k tome usred bijela dana, i dodaje: "Sjecam se da mi je prva pomisao tada bila - gdje su mi djeca?". (M. DODIC)
Pancirke s natpisom "Volim Porec"
"Umjesto majica mogao bi pocet' prodavat' pancirke s natpisom 'Volim Porec'", sugerirao je u cetvrtak u prolazu jedan Porecan drugome dok su
razgovarali o pokušaju ubojstva dogradonacelnika Eda Kosa.
Nevjerojatna
je lakoca ove crnohumorne dosjetke, bez obzira na stvarne uzroke napada
i na cinjenicu da je Kos iz njega izašao fizicki neozlijeden.
Jesu li gradani Poreca oguglali na nasilje koje ih okružuje, na
ubojstva turista, ministara, menadžera, supruga, partnerica… Postoji li u
gradu paralelni svijet u kojem je nasilna nakana dio jutarnje opreme
prije nego što neki izadu medu ljude? Ili paralelni sustav vrijednosti u
kojem nikada ne znate kada ce u nekog covjeka nadjacati ono drugo,
rogato ja?
Možda je duhoviti odmak potreban da se emocionalno preradi
neki dogadaj, ali je jednako tako moguce da se humorom ljudi služe da bi
neugodan dogadaj pospremili pod tepih, a ne se s njime suocili. A sutra
se to, stvarno, može dogoditi i nekome od nas. (S. M.)