Vec od sedam i pol uvecer u ponedjeljak prema centru Pule slijevala se rijeka navijaca - mladici i djevojke u kockastim majicama, s brojnim navijackim rekvizitima, auti sa zastavicama, cak su i ljubimci bili prigodno ukrašeni.
Pola sata prije utakmice sva su mjesta za pracenje utakmice na otvorenom vec bila zauzeta - najviše ljubitelja nogometa i u ponedjeljak se okupilo na Poratarati pred velikim ekranom. No, toga dana nije bilo kafica koji u svojoj ponudi nije imao navijacko ludilo - na terase su se iznosili televizori, dodatne stolice, terase su mijenjale pozicije, sve da bi se nogomet bolje vidio…
Portarata je cijelu utakmicu naprosto kuhala. Uz pjesme "U boj, u boj" i "Zovi samo zovi" bodrili su kockaste tijekom cijele utakmice. Sve nade su im ipak potonule kada smo u 88. minuti, pred sam kraj utakmice, primili gol. Muk koji je tada zavladao Portaratom, uz tek sporadicno navijanje entuzijasticnih pojedinaca, vladao je trgom sve do kraja utakmice.
Navijanje pod budnim okom policije
Uz pjesmu i povike bilo je na Portatati i nimalo sportskih rekvizita - petardi i baljki. Na srecu, ozljeda, barem koliko mi znamo, nije bilo. Unatoc na mahove pomalo divljim trenucima navijanja, atmosfera je ipak djelovala sigurno.
Zahvaliti tome treba i osiguranju - interventnim policajcima u odorama koji su budno pratili navijace, ali i onim gotovo neprimjetnim, u civilu, koji su sve pratili iz prikrajka.
Tužni ugostitelji, prodavaci i sakupljaci boca
Da smo išli dalje bili bi zadovoljni ne samo navijaci iz iskljucivo sportskih i navijackih pobuda, vec i ugostitelji i trgovci kojima je prodaja u dane navijackog ludila višestruko porasla.
Novim utakmicama na otvorenom nadali su se i lokalni sakupljaci boca koji su i u ponedjeljak uredno cekali da utakmica završi, a oni se bace na posao.
Jedan od njih otkrio nam je da se u dva dana navijanja na Portarati i centru grada skupilo preko 400 boca, odnosno 200 kuna.
Jucer je, s obzirom na pridošlu konkurenciju, procijenio da ce sakupiti oko sto boca i limenki. Hoce li mu posao patiti nakon što smo izgubili, upitali smo ga.
- Ma nece, pijanci su to, piju i kad dobijemo partidu i kada je zgubimo, rekao nam je kratko. (B. PETROVIC)
Utakmica se pratila diljem Poluotoka
Igra hrvatske nogometne reprezentacije i moguci plasman u iduci krug natjecanja bili su top-tema u svim kaficima, a kad se spustila vecer i na malim se ekranima pojavile vizure Gdanjska, ništa nije bilo važnije od vatrenih i Furije. I ne samo njih, jer valjalo je na oku držati i rezultat utakmice izmedu Talijana i Iraca.
Izravni prijenos nogometnog nadmetanja Hrvatske i Španjolske pratio se diljem istarskog poluotoka, a u turistickim gradovima domacim su se navijacima pridružili i strani gosti, jedni bodreci Hrvate, jer za njih gaje simpatije, drugi jednostavno iz znatiželje, ocekujuci dobru utakmicu.
Pronaci mjesto gdje se pratila utakmica izmedu Italije i Irske bila je prava rijetkost, ali valja i reci da je pravih talijanskih tifosa bilo jako malo u diru, vjerojatno su odlucili ostati kod kuce ili otputovati na Euro.
U Porecu nije bilo organiziranog gledanja utakmice pa se ona pratila uglavnom preko malih ekrana na terasama kafica, a najposjeceniji su bili oni na Trgu slobode, na rivi i u starom gradu. Jedan je kafic na rivi gostima ponudio paralelno pracenje utakmica - na jednom su ekranu prikazivali "našu" utakmicu, a na drugom "talijansku", ali moramo priznati da nije bilo žestokih navijaca ni s jedne ni s druge strane.
Živo je zato bilo na nekoliko lokacija u Decumanusu, gdje su se navijaci i navijacice opremili svim mogucim rekvizitima, kockastim dresovima, kapama, šalovima, natpisima "Idemo do kraja", a u kockasto odjevenog smo zamijetili i jednog psica.
Mnogi su istakli hrvatske zastave, a u nekoliko smo kafica naišli na zastave s natpisom Porec, opremljene trubama i, naravn,o obilnim kolicinama kašeta bire. Trebalo se dobro opskrbiti - su svi su bili svjesni da ce se Hrvatska morati itekako boriti, jer je Španjolska ipak bila favorit, a opet su silno željeli vidjeti svoje kockaste u cetvrtfinalu.
I dok su jedni u kaficima sjedili pogleda cvrsto uprtih u male ekrane, bilo je i onih koji su opušteno šetali ulicama i tek usput komentirali "a, igraju naši". (V. HABEREITER)