Poreč je nekad imao botanički vrt

Ostaci botaničkog vrta danas su Park grada Siofoka
Ostaci botaničkog vrta danas su Park grada Siofoka

Jedna od kulturnih i prirodnih vrijednosti Poreča je i botanički vrt o kojem se generacijama prenose priče. No, gdje se on zapravo nalazio i čijom je inicijativom nastao, kao i druga pitanja vezana uza nj, za mnoge su Porečane danas nepoznanica. Sustavno istraživanje o botaničkom vrtu koji je prije stotinu godina zasađen na lokaciji oko današnje autobusne stanice i hotela Poreč, donedavno nije nikada bilo provedeno, postojale su tek usmene predaje i malo literarnih zapisa. Zadatak da otkriju istinu zadale su si dvije Porečanke, dr. sc. Barbara Sladonja s ovdašnjeg Instituta za poljoprivredu i turizam i muzejska pedagoginja i kustosica Zavičajnog muzeja Poreštine prof. Elena Poropat Pustijanac.

Otkrile su da su parkovi oko Srednje škole Mate Balote i Turističko-ugostiteljske škole Antona Štifanića posađeni neposredno nakon izgradnje Pokrajinskog poljoprivrednog instituta s popratnim gospodarskim zgradama i podrumom 1907. godine, a najvjerojatnije 1908., kada su u čast 60. obljetnice carevanja Franje Josipa I. (vladao je 1848.-1916.) zasađeni mnogi parkovi diljem Austro-Ugarske Monarhije. Ti su parkovi pripadali imanju poljoprivredne škole i pokusne stanice. U njima su radili i istraživali profesori koji su se obrazovali i usavršavali na najboljim europskim sveučilištima, a i danas učenici i njihovi profesori nastavljaju tradiciju.

U školskom parku danas rastu ukupno 52 registrirane vrste. No, iako botanički vrlo vrijedni, ti porečki parkovi, nisu bili osmišljeni kao botanički vrtovi, nego kao ukrasni i edukativni školski parkovi, ističe Sladonja u istraživanju.

Druga je pak priča o parku uz autobusnu stanicu, koji danas nosi ime pobratimskog grada Siofoka, jer su upravo njega u proteklih stotinu godina Porečani nazivali svojim botaničkim vrtom. Početkom prošlog stoljeća to je područje bilo poznato kao Sveta Lucija (Santa Lucia), po istoimenoj crkvici, i bilo je u privatnom vlasništvu obitelji Calegari.

Poznato je da se vrt značajno smanjio 1967. godine kada je na tom mjestu izgrađena autobusna stanica, nastavlja Sladonja.

Svjedočanstva osoba s kojima su znanstvenice razgovarale i koje se sjećaju parka prije izgradnje autobusne stanice (i hotela Poreč) potvrđuju da je sadržavao mnogo autohtonih i egzotičnih vrsta koje su članovi obitelji Calegari nabavljali u inozemstvu. Park je 20-ih godina prošloga stoljeća služio i Poljoprivrednoj školi za pokuse i vježbe iz botanike. Danas je od njega ostao park uz autobusnu stanicu s 30-ak stabala i grmova: čempres uz taksi stanicu, magnolija uz robnu kuću i cedrovi u kružnom toku na autobusnoj stanici, neki su od njih.

- Ne možemo pouzdano ustvrditi je li park bio registriran kao botanički vrt, zbog nepostojanja dokumenata koji bi to dokazivali, no istraživanjem je potvrđeno da su bile zadovoljene sve pretpostavke koje ga kao takvog definiraju. Iako u privatnom vlasništvu sve do 1962. godine, bio je dostupan javnosti i zaključujemo iz svega da je Poreč prije sto godina imao svoj botanički vrt, no nažalost njegovi ostaci danas nisu reprezentativni, zaključuje Barbara Sladonja. (Piše Vedrana HABEREITER)

CIJELI TEKST U PRILOGU ISTRA PLUS TISKANOG IZDANJA.


Podijeli: Facebook Twiter