Bio je to divan, sunčan dan u Podravini. Protivnik po mjeri, uvjeti za igru idealni, uključujući i sasvim solidan travnjak. Navodno su nogometaši Istre 1961, željni nastupanja u dostojnim uvjetima, pod dojmom kvalitetne podloge po dolasku u Koprivnicu komentirali kako su spremni – pojesti travu. A dogodilo se baš suprotno.
Slaven Belupo iskoristio je dekoncentriran ulazak ''zeleno-žutih'' u utakmicu i vrlo rano postigao dva pogotka. Nakon toga su domaćini umrtvili igru i zadržali takav tempo do isteka 90 minuta, dok se Istra 1961 pokazala nemoćnom u namjeri da promijeni tijek dvoboja. Pošteno je što igrači nakon utakmice nisu tražili opravdanja u ranom zaostatku, izostancima i koječemu drugom, već su priznali slabost momčadske reakcije kojom više od poraza nisu ni zaslužili.
Tako su Puljani na dvije vezane, dugo iščekivane pobjede, nastavili čak šest utakmica bez trijumfa, uključujući dva osvojena boda i ispadanje u osmini finala Kupa. Pritom su postigli svega tri pogotka, što usmjerava i na zaključak o problemu napadačke efikasnosti. Trebaju li simpatizeri kluba s ''Drosine'' temeljem toga strahovati od povratka dobro im poznatoj grčevitosti borbe za uzmicanje s dna ljestvice?
Izuzmemo li utakmicu Kupa i razlučimo li viđeno u posljednjih pet prvenstvenih susreta, bitno je zamijetiti da se radilo uglavnom o dvobojima protiv momčadi iz vrha poretka, pa je i pristup Istre 1961 bio sukladan tome. Goran Tomić nije odustajao od sustava igre s trojkom u zadnjoj liniji, koja bi uz defenzivnu potporu bočnih igrača poprimala formaciju 5-3-2, te je bila svrsishodna u utakmicama protiv Osijeka (1:1) i Hajduka (0:0). Međutim, u susretima s Rijekom (0:2) i Lokomotivom (1:2), tako postavljena obrana nije izdržala kvalitetniji pritisak (posebice po krilima) i učinak je bio negativan. Cijelo to vrijeme kreacija igre bila je u drugom planu. (D. RAMIĆ-KOVAČIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU