Tocno je, Leonard Cohen nije više mlad i cio. No što onda raditi s ljudima - Cohen je samo jedan od mnogih primjera - poput Boba Dylana, Arsena Dedica, Toma Jonesa, Clinta Eastwooda, a prije smrti i Johnnyja Casha, da spomenemo samo neke, koji su i u sedmom i osmom desetljecu života na vrhuncu i kojima ne manjka nadahnuca i umjetnicke strasti?
Legendarni kanadski kantautor je u zagrebackoj Areni na velicanstvenom koncertu okupio gotovo deset tisuca ljudi. Namjerno navodim «ljudi», jer ondje nisu bili samo Zagrepcani, nego cijela Hrvatska, uz goste iz susjednih zemalja i brojne strane turiste koji su s Jadrana pohitali na veliki glazbeni dogadaj u hrvatsku prijestolnicu.
Dakle, Cohen je, na svoj jedinstven nacin, pobijedio i krizu, jer se neimaština, opce beznade i cinizam hrvatske svakodnevice nisu isprijecili izmedu njega i njegove publike. Publici je ponudio svoju duševnu mirnocu i mudrost, kakve u našim životima tako rijetko nalazimo.
I publika ga je zato nagradila, kao što je i on nju nesebicno darivao, pa se u tom suodnosu stvorio onaj velicanstveni misterij, o kojem je u jednom nedavnom intervjuu govorio i sam Cohen, kada je objašnjavao kako je «misteriozna komponenta sastavnim dijelom nezaboravne koncertne veceri». Takav je bio i Cohenov koncert u Areni: potpuni misterij i nevideni, skoro ekstaticki doživljaj.
Takav jedinstven dogadaj sigurno ne bi bilo moguce da nije Cohenova iznimnog životnog iskustva i svjetonazora, nenasilja i razlicitih kulturnih identiteta što ih je sve povezao u svom stvaralaštvu.
Cohen se ustvari doima poput mudraca, covjeka iz kojeg zraci mir i sklad. Naprotiv turobnog i kaoticnog svijeta, Cohen donosi vedrinu, blagost i meditaciju. U njemu više nema cak ni ironije, osim na vlastiti racun. Tako je Cohen zadnji stih u refrenu pjesme «I"m Your Man»: «If you want a lover, I"ll do anything you ask me to, and if you want another kind of love, I"ll wear a mask for you», autoironicno nadomjestio stihom «I"ll wear a mask of old man for you».
Pomirivši u svojoj glazbi i svojoj poeziji Zapad i Istok, Sjever i Jug, filozofiju i religiju, židovstvo, kršcanstvo i zen, vjeru i znanje, ljubav i strast, Cohen je naposljetku pronašao vrlinu u skromnosti i skrušenosti. Jer vjerojatno još nismo vidjeli covjeka koji je toliko velik, a prema svojoj je publici toliko skroman i duboko zahvalan. Zapravo skrušen, i to nimalo snishodljivo, niti hinjeno.
Izmedu izvodaca i publike stvaraju se mnoge tajne niti, cak i kada u predstavi postoji odredeni stupanj izvrsnosti, kaže Cohen. Upravo se tosinoc dogodilo, kada ni izvrsnosti nije nedostajalo.
Deveteroclani prateci bend, koji je u skladu s Cohenovom savršenošcu nadrastao uobicajene glazbene idiome, prepustio je glazbi da govori univerzalnim jezikom, strastveno i perfekcionisticki. Pjesme koje su kroz protekla cetiri desetljeca davale pecat vremenu, zauvijek obilježivši naše živote, nizale su se jedna za drugom, u svoj svojoj glazbenoj jednostavnosti i minimalistickoj raskoši.
Cohenov jedinstveni glas, cija se emotivnost rijecima teško može opisati, izmamio je mnoge osmjehe, srecu i suze. Zagrebacki koncert Leonarda Cohena pamtit cemo cijeli život.