Ponocni kauboji u Rock Caffeu

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Ponocni kauboji - redatelji Vinko Brešan i Andrijana Stojkovic te pisci i scenaristi Jurica Pavicic, Slavoljub Stankovic i Damir Karakaš, predvodeni Mimom Simic i Dianom Nenadic, u pulskom Rock Caffeu sinoc su raspravljali o filmskim adaptacijama književnih djela.

Simic je pocela zanimljivom tezom da se hrvatski film uglavnom oslanjao na književne predloške dok je srpski inspiraciju crpio iz realnosti. Pavicic, ciji je roman "Ovce od gipsa" Brešan ekranizirao kao "Svjedoke", s time se složio.

- Prošlog su desetljeca knjige u Hrvatskoj bile popularnije nego filmovi. Zadnjih 10 godina ako imate filmski hit, onda je on nastao po knjizi, recimo "Metastaze", "Što je muškarac bez brkova" ili "Karaula", argumentirao je Pavicic.

Karakaš, koji je napisao "Kino Liku", djelo koje je u cjelovecernji film pretvorio Dalibor Matanic, ispricao je neka ne baš dobra iskustva s redateljem Ahmedom Imamovicem. Potužio se i da nije mogao osjetiti svoj roman "Stolac za ljuljanje" nakon što ga je ekranizirao i kroz svoj redateljski filtar propustio Damir Cucic, unatoc tome što su zajedno pisali scenarij.



Stojkovic ima iskustvo da redatelji sami pišu scenarije, uz pomoc scenarista. U suradnji sa Stankovicem za film "Kutija" prvo je napisala scenarij pa tek onda knjigu. Sinoc smo vidjeli 13-minutni ulomak, "turbo svjetsku pretpremijeru" ovog filma koji su autori nazvali ne eksperimentalnim, kako se cini na prvo gledanje ove grube verzije, nego neobicnim, jer ima razradenu fabulu i dogada se 1991. u Beogradu, neposredno pred raspad Jugoslavije.

Pozivajuci se na svog uzora Dušana Makavejeva, koji je sjedio u prvom redu, Brešan je rekao da postoji samo kontinuitet emocija. "Uvijek krecem od emocije kada radim filmove", rekao je, a one su ga potaknule da ekranizira Pavicicevu knjigu.

- Ako želite nocnu moru, probajte raditi s Brešanom. Ja polako "štrikam" i više se ne vracam natrag, dok Brešan stalno pocinje raditi drugi film i napravi jako puno verzija, koje isprintane stanu u veliku košarkašku torbu, nimalo diplomatski rekao je Pavicic. Brešan se u prvi mah nije ni pokušao braniti te se samo nasmijao: "Ovo je sto posto istina, a da znate kako je tek glumcima". Objasnio je da se film radi malo pomalo, redatelj mora pratiti kako se film razvija i na odredeni mu nacin služiti.

Pavicic pak kaže da "Svjedoke" nije doživio autorski, jer to je primarno Brešanov film, a ne njegov. Jedino mu je žao što je promijenjen grad u kojem se radnja dešava. Još jedan pocetni Brešanov impuls bio je da radi film o ubojstvu obitelji Zec, od cega je na koncu odustao. Medutim, kao i Pavicic u knjizi, zadržao je happy end, unatoc vrlo turobnoj radnji. Zašto? "Ne mogu u filmu stvoriti svijet u kojem ce biti ubijeno dijete", jasan je bio Brešan.



Nenadic je zanimalo i na što je novoga Brešan "bacio oko". Odgovorivši da radi na scenariju "Svecenikova djeca" Mate Matišica, Pavicic se sjetio da upravo Matišic nedostaje u ovoj prici, jer je kao pisac najviše zaokupio filmaše.

Po Stankovicu, scenarist je osoba koja pomaže redatelju da ostvari viziju, a nadovezujuci se na Brešana rekao je da je scenarist službenik filma. Nenadic je pitala kolika je mogucnost da se izvan vlastitih državnih granica posuduju predlošci koji bi se mogli adaptirati.

- Kod nas knjige dosta malo putuju. Moj je dojam da se scene bolje poznaju u filmu nego u književnosti. Književnost je dosta spora, ali mislim da ce se to promijeniti, optimistican je Pavicic.

Na kraju je Simic napravila malu anketu i zamolila goste da otkriju koje su im najdraže adaptacije i zašto. Karakaš je odabrao "Kino Liku", jednostavno zato što je njegova. Stankovica je oduševio "Poljubac žene pauka", a Stojkovic "Sati".

Pavicic je odabrao tri filma: Houstonove "Mrtve" te Fincherov "Klub boraca" i "Ivanovo djetinjstvo". Brešanov izbor pao je na "Kuma", "Blade Runnera" i "Bilo jednom u Americi", zato što je nakon gledanja tih filmova procitao knjige i shvatio da su filmovi od književnih predložaka stvorili umjetnicka djela. Nenadic je odabrala "Krvavo prijestolje", a Simic je, ponosno pokazujuci svoju majicu, istaknula "Paklenu narancu".


Podijeli: Facebook Twiter