Nevjerojatnom lakoćom glumljenja Rakan Rushaidat je u sedamdesetak minuta trajanja predstave "Ja, Tata" na pozornicu prenio poznate, intimne osjećaje koji se pojavljuju spoznajom rađanja novog života. Prirodno, intimno i iskreno, onako kako to prijatelj(ica) priča prijatelju, razgovore iz bračne postelje, bolnice, kuhinje, automobila prenio je na pozornicu, stvarajući pri tom dojam da nam je, bez našeg pristanka i privole, ukrao vlastite misli i strahove iz glava, te ih onako ogoljele do kosti podastro na uvid, ali i razmišljanje. A takvo što mogu dočarati samo najbolji.
U monodrami "Ja, Tata" autora Bjarni Haukur Thorssona, koju su za naše "slike i prilike" izvrsno adaptirali Roman Šušković-Stipanović i Rakan Rushaidat riječ je o novom životu, i to od one famozne faze kada test za trudnoću pokaže "plavu boju", pa do šablona koje to nisu, kada malom, novom biću i sami, ali i uz svesrdnu pomoć prijatelja i rodbine tepamo "guci, buci". Predstava je to o osjećajima novopečenog oca kojemu žena, baš kao ni punica, babica i ginekolog i ne pomažu da se snađe u novoj i najzahtjevnijoj ulozi. Predstava je to također i o odnosima budućih roditelja u trenucima kada se njeno tijelo mijenja, a on pokušava sebi samom objasniti što se s njim i između njih dogodilo, odnosno promijenilo.
Životnost predstavi daje aktualnost i bezvremenost teme, a genijalnost Rakan Rushaidat, glumac koji ne dopušta ni trenutak nepažnje ili gubljenja niti.
Predstava "Ja, Tata", u rovinjskom je kazalištu "Gandusio" bivala isprekidana smijehom i aplauzima publike. Što više reći doli prenijeti riječi jednog gledatelja: "Rakane, ukrao si mi srce!". (Napisala i snimila N. O. RADIĆ)