Uoci gradnje termoelektrane Plomin 3 na ugljen ponavlja se scenarij vec viden 1996., kada je nastavljena izgradnja TE Plomin 2 na ugljen. No, sada su celnici Istre i Labinštine poprilicno tihi u odnosu na burne reakcije i lavine rijeci negodovanja koje su pred 15 godina izgovarali bez dlake na jeziku.
Oporba je puno glasnija, što je i nedavno pokazala na tematskoj sjednici Gradskog vijeca Labina postavljajuci niz neugodnih pitanja vodstvu HEP-a. Na sve ono što su pitali odgovor nisu dobili pa tako, primjerice, niti na to da bi bilo dobro referendumsko izjašnjavanje gradana. Gradani su u borbi za cist okoliš i zdravlje prije 16 godina, baš kao i sada, željeli da se cuje njihov glas i uvažava njihovo mišljenje. Traže li previše?
Javna rasprava kao nova šansa
Nova šansa za propitivanje bit ce javna rasprava o studiji utjecaja na okoliš nove termoelektrane. Što je sa studijom o utjecaju na zdravlje, koja se tražila i kod izgradnje "dvojke"? Je li Plomin 3 na ugljen gotova stvar ili se još nešto može uciniti? Teško je povjerovati da ce država pokleknuti i u zadnji trenutak odluciti se za promjenu energenta u plin, kako se neuspješno tražilo i prije desetljece i pol. Tek usput podsjecamo da je u Prostornom planu Istarske županije od srpnja 2008. odredba o tome da TE Plomin 3 mora biti na plin.
Župan Ivan Jakovcic najavljuje da ce s celnicima Labina i Labinštine tražiti razgovore s investitorom HEP-om i njegovim vlasnikom Vladom. Osim studije utjecaja na okoliš, koja je gotova i dostavljena je Ministarstvu zaštite okoliša, župan je krajem lanjske godine najavio, i nedavno ponovio, da ce se tražiti drugo i trece mišljenje o utjecaju termoelektrane za koju u HEP-u tvrde da ce davati više struje uz manji utjecaj na okoliš. Medutim, opeceni iskustvima iz 90-ih, tim se rijecima slijepo ne vjeruje, vec se traže konkretni dokazi.
TE Plomin 1 (snage 120 MW, u pogonu od 1969.) i TE Plomin 2 (snage 210 MW, u pogonu od 2000.), kao i najavljena zamjenska elektrana Plomin 3, koriste na ugljen ("jedinica" se gasi 2015.). To su jedine termoelektrane u Hrvatskoj koje kao pogonsko gorivo koriste kameni ugljen koji se mora uvoziti i u plominsku luku dolazi brodovima. Gradnja nove termoelektrane je od strateške važnosti za državu.
Od odluke o izgradnji do pocetka rada TE Plomin 2 trebalo je 14 godina. Odluka je donesena 1984., u srpnju 1985. potpisan je ugovor sa zajednicom domacih izvodaca INGRA, a 1986. je donesena odluka o izgradnji postrojenja za odsumporavanje. Radovi se nisu odvijali planiranim tempom, pa je Vlada poslala požurnicu HEP-u koji je s RWE Energie iz Essena 1996. osnovao trgovacko društvo TE Plomin d.o.o. za završetak gradnje i eksploataciju TE Plomin 2., koja je u pogonu od 2000. U postrojenju za odsumporavanje se "mokrim postupkom" ispire dimni plin suspenzijom vapnenca radi uklanjanja SO2, SO3, HCl i HF, uz stvaranje gipsa.
Referendum - u ništa
Na istarskom poluotoku je krajem 1995. i pocetkom 1996. kuhalo nezadovoljstvo zbog rada TE Plomin 2 na ugljen. Tako je 18. prosinca 1995. na Županijskoj skupštini u Pazinu - nakon što je Vlada na zatvorenom dijelu odlucila da Plomin 2 mora biti gotov do kraja 1998. - jednoglasno odluceno: stop gradnji do izvanredne skupštine u sijecnju u Labinu.
"Jeste li za nastavak gradnje termoelektrane Plomin 2 na ugljen?" - to je trebalo biti pitanje na referendumu, utvrdeno je 25. sijecnja 1996. na Predsjedništvu IDS-a, koje je donijelo politicku odluku. Pet tisuca potpisa za tu inicijativu (odluku donosi Županijska skupština u kojoj IDS ima vecinu) skupljalo se od 29. sijecnja do 6. veljace, a prikupljeno ih je cak 9.278. Predsjednik stranke Ivan Jakovcic pozvao je i druge stranke da se ukljuce jer "svi udišemo isti zrak".
U Labinu je 7. veljace na Županijskoj skupštini zakljuceno da plominske termoelektrane mogu raditi samo na plin, jednoglasno su se odlucili za referendum 7. travnja, kada ce gradani reci jesu li za ili protiv nastavka gradnje TE Plomin 2 na ugljen. No, 18. ožujka na skupštini u Pazinu taj je rok pomaknut za dva tjedna. Na kraju se referendum nije dogodio zbog državne intervencije u "pet do 12" jer je Ministarstvo prostornog uredenja 19. travnja poslalo rješenje o obustavi od izvršenja referenduma. Isti dan je skupština, na koju dolazi i ministar bez portfelja Branko Mocibob iz Karojbe da im pojasni tu (ne)ocekivanu vijest iz metropole. Istarski su gradani ostali kratkih rukava, a državni je aparat istovremeno pokazao svoju moc i nemoc.
U sijecnju 1996. Hrvatski savez zelenih organizirao je skup u Labinu - na kojem su bili predstavnici ekološkog pokreta Slovenije, iz Županije i Labinštine te razne udruge - na kojem je poruceno da se gradnja zaustavi i da se ugljen kao energent zamijeni uvoznim plinom. Na protestnom zboru 31. ožujka 1996. u Labinu i na 10-kilometarskom pohodu do deponija šljake u Plominu bilo je oko 200 ljudi medu kojima i saborski zastupnici Dino Debeljuh, Damir Kajin i Ivan Pauletta, a organizatori Zelena Istra, gradanska ekološka inicijativa Labin i planinarsko društvo Skitaci.
Uz protivljenje gradnji TE na ugljen, tražili su i sanaciju odlagališta radioaktivnog pepela u Plominu. Jedna od parola prosvjednika bila je: "Bolje mrak nego rak." Organizirani su tematski okrugli stolovi, tražila se pravna pomoc, stranke i pojedinci su pisali otvorena pisma, javljali su se strucnjaci, ali i saborski zastupnici iz Istre.
Na kraju smo dobili TE na ugljen, a sada nam dolazi još jedan takav državni poklon, ma što mi mislili o tome.