Kultna emisija Hrvatskoga radija "Pomorska večer" nagrađena je nedavno Večernjakovom ružom u kategoriji radijske emisije godine. "Pomorska večer "jedina je specijalizirana emisija za pomorce u Hrvatskoj, koja se neprekidno emitira 65 godina, a pored 20-ak tisuća pomoraca u Hrvatskoj, sluša ju puno više ljudi.
U prosincu 2016. dobila je i nagradu Sindikata pomoraca Hrvatske "Plavu vrpcu Vjesnika" za hrabrost i spašavanje na moru, a godinu ranije i nagradu Hrvatskog helsinškog odbora za promociju zaštite ljudska prava.
Jedna od urednica "Pomorske večeri" je Dorina Tikvicki, s Radio Pule, otkuda se svakog petog ponedjeljka u 20 sati emitira ova emisija. Emisiju još uređuju Branka Malnar (HRT - Radio Rijeka), Vladimir Šetka (HRT - Radio Zadar) i Božica Đurđević (HRT - Radio Dubrovnik) i Jadran Marinković (HRT - Radio Split), koji je prilikom preuzimanja Večernjakove ruže u zagrebačkom HNK-u među ostalim rekao i ovo: "Slušajte nas ponedjeljkom od 20 do 24 sata pa ćete se uvjeriti zašto smo dobili nagradu. Kod nas nema puno politike, osim što povremeno bocnemo Ministarstvo pomorstva. Pomorci su, nažalost, zapostavljeni, a njihov broj danas najbolje zna samo Porezna uprava".
Veza s najmilijima, s domom
Dorina Tikvicki cijeli je svoj radni vijek na Radio Puli, od svoje 19. godine. Počela je 1981. raditi kao tajnica redakcije, da bi postupno prešla u novinarske vode, prvo kao spikerica, zatim kao novinarka, voditeljica, urednica. Za emisiju "Pomorska večer" prvo je radila priloge, da bi je zatim dvije godine uređivala zajedno sa sada umirovljenim Budimirom Žižovićem, koji je tu emisiju uspješno uređivao i vodio 30 godina. "Pomorsku večer" sada samostalno uređuje posljednje tri godine.
- Na počecima sam čitala kretanje brodova. Ta je emisija jako dugo sa mnom i ja s njom. Velik mi je izazov, uživam ju pripremati i raditi. Profesionalni je izazov i to što traje puna tri i pol sata. Naprosto guta teme. A radio traži aktualnost. Radio je sada, ovaj trenutak, pa je tjedan dana prije emisije pravi "štanc" tema. A valja biti nov, frižak, ne ponavljati se. Dan poslije osjećam se doslovno "udarnički", hodam 20 centimetara iznad zemlje (smijeh). Inače, već godinama radim tjednu emisiju o moru, pa mi "Pomorska večer" u tematskom smislu nije bila nešto novo.
- Što je to, s uredničko-novinarske pozicije, magično u "Pomorskoj večeri"?
- Ta je emisija više od šturog informiranja. To je za mene, naprosto, emocija. Čista, prava emocija! Pa svi smo prije svega ljudi, tek potom ono što radimo. I naši pomorci odlaze na daleka mora, ostavljaju za sobom svoje obitelji, čeznu za najbližima, za svojim krajem. Jedino ako to razumijemo, umom ili srcem, moći ćemo napraviti ljudske priče, dobar prilog, jer prilog lišen emocija je prazan prilog. Da je sve pogođeno, znam kad me primjerice nazove slušatelj i kaže da mu je bilo ugodno pratiti emisiju, da je uživao, bez obzira što nema nikoga na moru. Najveći mi je kompliment kad slušatelji primijete da se sa sugovornicima odnosim s pažnjom i poštovanjem. Ukoliko, k tome, s pozicije struke radim dobar posao, zadovoljstvu mi nema kraja. No, o tome trebaju govoriti drugi.
- Pa i jesu - dodjelom Večernjakove ruže, ali i Plave vrpce Vjesnika kao i nagrade HHO-a.
- Nagradu Plava vrpca Vjesnika dodjeljuje Sindikat pomoraca Hrvatske za podvige spašavanja ljudskih života na moru. Nama su je dodijelili uz objašnjenje da smo u 65 godina emitiranja spasili brojne duše na moru, kojima smo bili i ostajemo veza s najmilijima, s rodnim mjestom, krajem, s domom… pogotovo na počecima emisije kad su načini komuniciranja bili puno skromniji.
- Zajedno s čuvenim pozdravima pomoraca?
- I dalje primamo i emitiramo pozdrave. Sve ih je doduše manje. Svi imaju pametne telefone, skajpove, ali možda na nekom otoku, u kakvu osamljenu seocu, nečija baka ili dida nemaju drugog načina pozdraviti svog pomorca nego putem naše emisije. A jave se slušatelji izazvani pričama. Premda ih ne poznaju, pozdravljaju članove posade brodova, a tako je bilo kad smo razgovarali s kapetanom broda "Andrija Mohorovičić", čija je posada u ljeto 2015. spašavala imigrante na Sredozemnom moru.
- "Pomorsku večer" slušaju i ljudi koji nemaju nikakve izravne veze s morem?
- Da, glumac Duško Valentić nam je prilikom dodjele nagrade Večernjakova ruža rekao kako ga "Pomorska večer" vraća u djetinjstvo, kada je uz nju učio o dalekim destinacijama. I mnogi drugi kažu mi da im ta emisija budi posebne emocije. Mlađi kolega s televizije kaže da mu se emocije tako uzburkaju već na sam spomen naziva emisije. Ima nečeg čarobnog u toj emisiji što je i mene osvojilo. Zato mi je i lijepo, kolikogod urednički posao bio težak i zahtjevan. Mi, aktualni urednici "Pomorske večeri" imali smo sreću primiti Večernjakovu ružu. No, po laticu zahvalnosti šaljem svim dosadašnjim i sadašnjim kolegama, urednicima, glazbenim urednicima, tehničarima. Naravno, i svim sugovornicima jer bez njih ne bi bilo priloga, našim slušateljima jer bez njih emisija ne bi imala smisla i, na kraju, pomorcima jer bez njih ne bi bilo cijelog projekta.
- No, ta emisija nema samo revijalni karakter; ona je prije svega puna relevantnih informativnih, ekonomskih, ekoloških priloga, s puno servisnih ali i egzistencijalnih, pravnih savjeta za pomorce, ali i brodare, ribare i sve one koji žive od mora.
- Da ovu emisiju ne čine samo revijalne priče o tome što su kapetani i pomorci doživjeli na moru i da se bavimo ozbiljnim problemima, ilustrira i činjenica da je krajem 2015. godine HHO ovoj emisiji dodijelio nagradu emisiji "Pomorska večer" zbog toga što promovira zaštitu ljudskih prava pomoraca. Govorimo o njihovim uskraćenim pravima, trudimo se oko promjene loših zakonskih propisa u čemu smo svojevrsni partneri njihovoga Sindikata. Godinama se već govori o problemima vezanim uz prava iz zdravstvenog osiguranja, poreznoga prava, ukrcaja kadeta, breveta, njihova obrazovanja... Korak po korak uspijeva se. Evo, primjerice pomorac se razboli, a brod je na Atlantiku; jasno je da se u vezi bolovanja pomorac za tri dana ne može javiti svom liječniku. Pa se i taj apsurd ispravio.
- Što vam znači radio?
- Za mene je radio, doslovno, moj život, moje odrastanje, sazrijevanje kao osobe u svakom smislu, i u ljudskom i profesionalnom. Radeći na radiju mijenjala sam se, dokazivala sebi i drugima, pobjeđivala svoje strahove, predrasude; upoznavala ljude, od kojih su mnogi danas moji prijatelji.
- U čemu je moć radija? Mnogima budi nostalgiju, no on je itekako živ i žilav medij.
- Može buditi nostalgiju u onome tko ga sluša, možda. Za mene on je trenutak sadašnji. Neodvojivi je dio mene. I ne bojim se zanj. Radio ostaje, na njegovo mjesto ne mogu ostali mediji. Probajte voziti, šetati u prirodi, kuhati ili bilo što raditi prateći TV, ili čitajući novine... Nemoguće. A radio je uz tebe u svemu tome, ako želiš. Radio je nenametljiv prijatelj. Kad sam davno došla na radio, nisam znala da ću raditi ovaj posao, ali od prvog trenutka pred mikrofonom, znala sam da je to to. To sam ja, tu sam najbliža svojoj pravoj prirodi.
- Koliko ste osobno povezani s morem?
- More je moj element. Ispire s mene sve loše, negativne emocije i puni me novom snagom. A tko zna, možda me s morem i "Pomorskom večeri" još davno vezao pokojni dido Ivan Vitasović, koji je bio mornar austrougarske mornarice.
- Što već ovoga ponedjeljka možemo slušati u Pomorskoj večeri iz Pule?
- S obzirom da se emitira na Uskrsni ponedjeljak, najvažnije mi je što ćemo te večeri "uživo" u emisiju uključiti kapetana jednog našeg broda, s debeloga mora... (Zoran ANGELESKI)